Zašto se premijer Plenković ljuti na sva pitanja o svojoj bolesti?

Početkom prošle godine Andrej Plenković javno je, sa sjednice Vlade, zahvaljivao tjedniku Nacional što je na naslovnici objavio fotomontažu ministra Tomislava Tolušića s prostitutkom.

Bilo je to bizarno: zašto bi se premijer javno zahvaljivao medijima, naročito onima koji objavljuju lažne fotografije njegovih ministara?

A jutros se, eto, Plenković ljutio na Nacional što je objavio da je premijer tijekom boravka na tavanu zbog Covida 19 otišao u Kliniku za plućne bolesti na Jordanovcu zbog sumnje u upalu pluća.

"Bio je dobro pa nije bilo potrebe za objavom pojedinosti", objasnili su iz Vlade Nacionalu, dok je premijer Plenković jutros na press konferenciji pitanja o toj vijesti dočekao s vidljivom nelagodom i nervozom.

"Nacional glumi s tim ekskluzivnim pričama, oni često pišu kvazisenzacionalističke naslovnice", kazao je isti onaj premijer koji je zbog jedne takve naslovnice svojedobno Nacionalu bio zahvalan.

Na inzistiranje novinara premijer je ipak potvrdio da je bio na pregledu, ali opet nervozno: "Ni vi ne biste otišli u lunapark, otišli biste doktoru".

A kad su mu prigovorili zbog netransparentnosti, Plenković je sve prebacio na glasnogovornika Vlade Marka Milića. "Marko vas je obavještavao o svemu".

Očito ne o svemu.

Vlada nije objavila

Ne o sumnji u upalu pluća, ne o tome da premijer napušta tavan kako bi otišao na pregled u bolnicu, niti o tome da je vraćen na kućnu njegu.

Zašto je to Plenkovića toliko iznerviralo? Skoro i naljutilo? Zašto se obrecnuo na medij koji je objavio točnu informaciju? I zašto je Vlada tu informaciju tajila?

Hrvatska ima lošu uspomenu na vrijeme kad je Franjo Tuđman u tajnosti odlazio u Washington na liječenje, kad se to proglašavalo državnom tajnom, kad je predsjednik četiri godine bolovao pred očima nacije i kad se završnih 40 dana u bolnici od novinara skrivalo njegovo zdravstveno stanje.

To nisu čukljevi

Zašto je Plenković skrivao svoj odlazak u bolnicu? Odnosno, zašto ta rutinska pa i bezazlena informacija - ako je stanje premijera tada doista bilo bezazleno - nije bila dostupna javnosti? 

Imamo li pravo vjerovati da bi nas obavijestili da je bilo nešto ozbiljnije?

Ovdje se doista radi o transparentnosti, jer zdravstveno stanje predsjednika Vlade zaraženog koronavirusom u trenutku kad se država bori s pandemijom pitanje je od općeg i nacionalnog interesa. To nisu čukljevi.

No i šutnja Vlade tijekom Plenkovićeve bolesti, kao i njegova nervozna reakcija jutros, sugeriraju da se premijer srami što je morao otići u bolnicu, "a ne u lunapark". Mediji se inače zatrpavaju obavijestima o svim nevažnim aktivnostima šefa Vlade, da bi sada bili zakinuti za jednu važnu aktivnost.

Bolest kao slabost

Problem je u tome što Plenković očito misli da je bolest znak slabosti. Da predsjednik HDZ-a i Vlade ne smije ići liječniku, kad je već pao u izolaciju zbog samog virusa. Šef HDZ-a mora biti najjači, najzdraviji, najmoćniji od svih.

Već sam odlazak na tavan mogao je doživjeti kao veliki udarac na svoj državnički status, a odlazak u bolnicu bio bi još neugodniji.

Sve to moglo se rutinski odraditi jednim priopćenjem na koje nitko vjerojatno ne bi obratio pažnju. Nije "ekskluziva" što je premijer išao na pregled, već što su to tajili od javnosti. I to je čitavom događaju dalo dozu misterija. A iz misterioznosti se rađaju sumnje.

Nakon ovoga postavlja se pitanje hoće li javnost vjerovati daljnjim priopćenjima iz Vlade, odnosno propitivati i sa sumnjom analizirati svaki kašalj, svaki podočnjak i svaku sijedu vlast predsjednika Vlade.

Zato nam treba transparentnost. Kako bi se gradilo povjerenje.