Janica može vidjeti kako je bilo Mirjani Rakić kad su je napali prosvjednici, kako je bilo Milanoviću kad su mu šatoraši nagrnuli pod prozor stana. Ali Janica je imala sreću da su njezini napadači zatvoreni
Nema nikakve sumnje: Janici Kostelić bilo je užasno kad ju je prije par dana na Braču okružilo desetak mladića, vrijeđalo, psovalo, skoro pa i fizički ugrožavalo.
Nakon godina obožavanja i divljenja zbog sportskih uspjeha koji su joj priskrbili status najveće sportske ikone u hrvatskoj povijesti, brutalni izljevi mržnje vjerojatno su joj još teže pali.
Ali sada je Janica barem mogla vidjeti kako je bilo Mirjani Rakić.
"Više nemam snage, ovo je poput terorizma čemu sam izložena", izjavila je prije par godina eminentna novinarka i bivša čelnica Vijeća za elektroničke medije, nakon što je nekoliko tisuća desničarskih prosvjednika domarširalo do njezine institucije, a Velimir Bujanec u pratnji tjelohranitelja došao u njezin ured i poklonio joj četničku šajkaču koju mu je navodno dala jedna žena iz Vukovara, a koja je "pala sa četnika koji ju je silovao".
Neki su tada to nazvali "silovanjem Mirjane Rakić".
"Zazeblo me"
Rakić je podnijela ostavku i poručila kako "ono što se njoj dogodilo nije bio mirni prosvjed". Urlanje ustaških parola, dovikivanje, prijetnje, pa i osobno ponižavanje. "Zazeblo me", rekla je Rakić.
Janica Kostelić sada vjerojatno zna kako je bilo supruzi i obitelji premijera Zorana Milanovića kad joj je povorka šatoraša došla pod prozor privatnog stana, urlala i prijetila. Zna kako je bilo i ministru Predragu Matiću, njegovoj obitelji, zaposlenicima ministarstva i suradnicima kad su godinu dana trpjeli šatoraški prosvjed.
I kako je bilo svim građanima kad su šatoraši blokirali ceste plinskim bocama, kad su pripremali fizičke obračune, prijetili postrojavanjem branitelja, pozivali na oružje, pa i jurišali na vrata Banskih dvora.
Bilo je to puno opasnije i zlokobnije od grupe huligana.
Mamić šamarao i vrijeđao
A možda, ali samo možda, zna kako je bilo svim onim novinarima kojima je Zdravko Mamić prijetio batinama, psovao njih, njihove majke i rodbinu, prijetio im fizičkim napadima. A zna kako je bilo dužnosnicima drugih klubova koje je Mamić šamarao u svečanoj loži.
Samo, Janica Kostelić, državna tajnica u HDZ-ovoj vladi i državna dužnosnica nadležna za pitanje provedbe Zakona o sportu, imala je taj privilegij da su u njezinu zaštitu stali policija i sudovi, uhitili prosvjednike (napadače?) i izrekli im pet dana zatvora.
Nitko nikada nije sankcionirao napadače na Mirjanu Rakić.
Nitko nikada nije odgovarao zbog marširanja na privatni stan premijera Milanovića. Kao ni, nekoliko godina prije toga, na privatni stan premijerke Jadranke Kosor.
Nitko nije odgovarao zbog ugrožavanja ministra Matića. Ni zbog napada na Banske dvore. Ni zbog plinskih boca. Ni kršenja zakona.
"Kakav zakon, pa to su branitelji", poručivao je tada Tomislav Karamarko, predsjednik stranke u čijoj Vladi Janica sada radi.
Huligani nisu branitelji
Na huligane se, eto, primijenio zakon, iako nitko nije siguran po kojoj osnovi. Zašto su morali završiti pet dana u zatvoru jer su psovali državnu tajnicu u HDZ-ovoj vladi. Osim ako se sudovi ne povode za Karamarkovom porukom da ćemo "slobodno moći misliti jedino u svoja četiri zida".
Janica je mogla vidjeti kako se već godinama osjećaju predstavnici nacionalnih i drugih manjina u Hrvatskoj. Oni koji su ugroženi samo zato što su Srbi ili Romi ili homoseksualci, a ne zbog svog političkog ili drugog djelovanja.
Pa im Milijan Brkić, zamjenik predsjednika stranke u čijoj Vladi Janica služi, poručuje da "ako se osjećaju ugroženima, neka odu tamo gdje se neće osjećati ugroženima".
Mamić na slobodu, huligani u zatvor
Prije četiri godine Zdravko Mamić je oslobođen optužnice zbog šovinističkog vrijeđanja ministra Željka Jovanovića. A prije toga istražna sutkinja zagrebačkog Županijskog suda odbila je prijedlog DORH-a da se Mamiću odredi istražni zatvor zbog opasnosti ponavljanja djela.
Mamić je drugi dan izašao na slobodu. Huligani će ostati u zatvoru pet dana.
Janica je, eto, vidjela kako je to biti povlašten u ovoj Hrvatskoj.
Država nikada nije stala u zaštitu Mirjane Rakić, žrtve brutalnog napada od strane nekoliko tisuća ljudi. Zakoni se nikada nisu primijenili na sve one šatoraše koji su godinu dana terorizirali državu, rušili vlast, proglašavali ministre, premijere, predsjednika države izdajicama, komunjarama, jugofilima, lošim Hrvatima.
Selektivni zakoni
Janica Kostelić mora znati jednu stvar: ona nikada ne bi doživjela ono što joj se dogodilo na Braču da nije ušla u politiku i primila se (neuspješno) zadatka provođenja Zakona o sportu. Nisu je napali zato što je žena, ni Zagrepčanka, ni skijašica.
Napali su se zato što je državna dužnosnica u Vladi koja selektivno provodi zakone.
Što se, eto, potvrdilo i u njezinu slučaju.
Janica sigurno ne želi živjeti u zemlji u kojoj se događaju ovakvi brutalni napadi. Ali ni u zemlji u kojoj ljudi koji psuju i vrijeđaju državne dužnosnike završavaju u zatvoru. I to samo HDZ-ove dužnosnike.
Svi drugi koji se osjećaju ugroženima mogu sami otići.
I konačno, prije dvadesetak godina, u doba Franje Tuđmana, uvedena je ustavna odredba o zaštiti lika i djela petoro najviših državnih dužnosnika, od predsjednika države i Sabora do predsjednika sudova. Sada bi ta odredba mogla ponovno stupiti na snagu. A počinjemo od Janice Kostelić.
