Zašto ljudi viču kad se svađaju? Od toga nema nikakve koristi, to samo pokazuje nečiju slabost
Iako smo često previše sigurni u svoja uvjerenja, sklonost vikanju, bilo na susjeda, prijatelja ili protivnika, dolazi iz nedovoljnog samopouzdanja u vlastitu sposobnost da u ta uvjerenja uvjerimo druge
Kad se čovjek posvađa s nekim, poput ujaka s drugačijim političkim uvjerenjima, s bezobraznim susjedom ili čak neurednim cimerom, svađa se brzo može pretvoriti u natjecanje u vikanju.
POGLEDAJTE VIDEO: Zaposlenica restorana napala kupca
Pokretanje videa...
00:33
Međutim, prema Vanessi Bohns, profesorici organizacijskog ponašanja na Sveučilištu Cornell, vikanje tijekom svađe ne samo da potkopava učinkovitost poruke koju čovjek želi prenijeti, već pokazuje i nedostatak povjerenja u vlastitu sposobnost da utječemo na druge.
Kao što je Bohns napisala u nedavnom članku u Wall Street Journalu, 'iako smo često previše samouvjereni u svoja uvjerenja, sklonost vikanju, bilo na susjeda, prijatelja ili protivnika, dolazi iz nedovoljnog samopouzdanja u vlastitu sposobnost da u to uvjerimo druge'.
Bohns, čija knjiga 'Imaš više utjecaja nego što misliš: Kako podcjenjujemo svoju moć uvjeravanja i zašto je to važno', provela je svoju karijeru proučavajući kako ljudi utječu jedni na druge.
Iako su mnoga istraživanja pokazala da većina ljudi sebe smatra boljima od prosjeka kad su u pitanju kvalitete poput kreativnosti, moralnog karaktera i atletskih sposobnosti, to se samopouzdanje ne proteže na to kako ljudi percipiraju svoje društvene sposobnosti ili na to kako ljudi misle da ih drugi doživljavaju.
Podcjenjujemo svoju sposobnost uvjeravanja drugih
Ljudska sklonost podcjenjivanju svoje sposobnosti da utječu na druge se pokazala čestom među ljudima, što su pokazala brojna istraživanja provedena tijekom posljednjih godina.
To uključuje ankete koje pokazuju da su ljudi skloni pretpostaviti da su drugi manje zainteresirani za njih nego što zapravo jesu, studije koje pokazuju da su ljudi mislili da ih stranci vole manje od onoga što su ti isti stranci rekli znanstvenicima koji su provodili istraživanja.
- Zajedno, ova dva naizgled kontradiktorna, ali zapravo komplementarna, skupa nalaza stvaraju savršenu oluju koja dovodi do vikanja - primjećuje Bohns.
- Budući da vjerujemo da smo upućeniji, moralniji i manje podložni pristranosti od prosječnog čovjeka, to potiče ljude u uvjerenju da ih se treba slušati - objašnjava.
- Međutim, također ne vjerujemo da imamo sposobnost uvjeriti druge, što je posljedica nesigurnosti u to slušaju li nas ljudi oko nas ili nas ignoriraju - kaže Bohns i dodaje da 'vičemo jer ne mislimo da će nas ljudi inače slušati'.
Vikanje tijekom svađe nije nimalo učinkovito
Kao što svatko tko se našao u svađi zna, kada su u pitanju određene teme, može biti teško ne povisiti glas. Međutim, koliko god da je primamljivo vikati, ono se u većini slučajeva ljudima obije o glavu.
Brojne studije su pokazale da je vikanje manje učinkovit način uvjeravanja drugih, pogotovo ako vam već nisu skloni vjerovati.
Umjesto toga, nježno uvjeravanje obično je najučinkovitije. To uključuje taktike kao što je ukazivanje na nepovezanost između onoga što čovjek misli i govori u odnosu na ono što radi, ili onoga što preporučuje drugima da treba raditi.
Kako učinkovito prenijeti svoja mišljenja i stavove?
Na primjer, ako netko vjeruje svom liječniku kada je u pitanju medicinski savjet koji nije povezan s koronom, ali ne i kada nudi preporuke vezane za COVID-19, tu se pojavljuje nelogičnost i prekid povezanosti. Još jedan dobar primjer je i čovjek koji svojim starijim roditeljima preporučuje da se pridržavaju mjera opreza u vezi s koronom, a on sam ih ne slijedi.
Druga strategija je postavljanje pitanja, kao način da nekoga navedete da artikulira svoje misli i stavove, što je način da se navede ljude da ponovo promisle o određenoj temi i svojim stajalištima, piše Lifehacker.
Možete vikati o nekoj temi sve dok ne poplavite, ali ako vas čovjek ne sluša, ništa se neće promijeniti. Međutim, ako možete navesti istog tog čovjeka da razmišlja i angažira se o vezi neke teme, postoji šansa da će ponovo o svemu razmisliti i možda i promijeniti svoje mišljenje i stavove.
Stoga kad sljedeći put vaš ujak počne pričati o tome zašto misli da je njegov doktor u zabludi vezano za neku bolest, pokušajte se suzdržati od podizanja glasa. Neće pomoći, svi će se uzrujati, a vi ćete samo završiti razgovor frustrirani i bez ikakvog učinka.
Umjesto toga, ako mislite da postoji šansa da se s njima surađujete na produktivan način, pokušajte s mekšim, nježnijim pristupom.
