Zašto je Plenković prvo Zlatka Dalića pitao 'ima li grintavaca'?

Znate li što je Andrej Plenković prvo pitao Zlatka Dalića kad se s njim susreo u Katru? 

"Ima li netko tko je nezadovoljan? Netko tko grinta. Uvijek netko grinta, zbog nedovoljne minutaže ili nešto drugo", otkrio je premijer u nedavnom intervjuu Sportskim novostima. 

Baš to bilo je prvo Plenkovićevo pitanje.

Mogao je postaviti gomilu drugih "prvih" pitanja. Recimo, treba li vam što, kako idu pripreme, tko će vam igrati iduću utakmicu, imate li tople vode na tušu, što jedete za doručak? Kako namještate frizuru? Nedostaje li vam Kolinda Grabar Kitarović?

Ali ne, Plenković se novinaru pohvalio da je Dalića prvo pitao "ima li grintavaca". Na što je izbornik navodno premijeru odgovorio kako "ovoga puta toga nema, svi su kao jedan". 

Nažalost, nije nam premijer otkrio što bi savjetovao Daliću da je slučajno doznao za "grintavce" u reprezentaciji, ali nije teško naslutiti.

Recepti za grintavce

Jer te recepte Plenković je primijenio u HDZ-u gdje su grintavci netragom nestali, potom u Vladi gdje su grintavce ustupili mjesto poslušnicima, nema grintavaca više ni u koaliciji (otkako se Radimir Čačić ispisao), a reakcija na nedavno glasanje u Hrvatskom saboru o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj pokazuje da Plenković ne trpi ni grintavce u parlamentu.

Uspio je skupiti 97 ruku za odluku koja je podijelila i politiku i javnost, nedostajala su mu četiri glasa, a Plenkovićeva reakcija otkrila je kako nije dugo držala vodu njegova prethodna najava da je to saborsko glasanje za njega "win-win situacija". Jer je poraz posebno teško primio.

Pa je onda "grintavce" optužio da "ne razlikuju šumu od drveća, bijelo od crnoga, dan od noći, dobro od zla", zatim da je to bila "manifestacija politiziranja, provincijalizma, potpune neupućenosti", te sve to ukrasio konstatacijom da su protiv bili "politički patuljci i kukavice". Uz poruku kako će se "potruditi da ih ta stigma prati".

Ne zvuči baš kao reakcija na "win-win situaciju".

Više kao gorčina nakon poraza.

Osobni poraz

Jer to je Plenković shvatio kao svoj osobni poraz. Ne poraz saborske većine, ne poraz Hrvatske, a ni Ukrajine, već poraz i sramotu premijera pred Bruxellesom, gdje se požurio preuzeti obavezu obuke Ukrajinaca u Hrvatskoj.

I sad će njega ta "stigma" pratiti.

I kad, dakle, Plenković najprije pita Dalića ima li u reprezentaciji "grintavaca", onda ne misli kako je to "najbolji odraz duha cijele momčadi, kompletne discipline", već zaštita - ili nametanje - osobnog autoriteta nogometnog izbornika. 

Kao što Plenković nameće svoj autoritet i traži poslušnost i disciplinu u stranci, Vladi, Saboru i kompletnom društvu.

Zlatko Dalić riješio se prije SP u Rusiji Nikole Kalinića, sada se riješio Atnte Rebića, a Plenković se tijekom godina riješio mnogih stranačkih suparnika, među njima i nekih prijatelja, pobrinuo se da oko sebe na svim razinama nema "grintavaca".

Ali što je zapravo "grintanje"?

Disciplina i(li) demokracija

Imaju li neki bolji igrači pravo grintati što prije njih igraju oni koje smatraju lošijima? Imaju li u Hrvatskom saboru zastupnici pravi grintati zbog Plenkovićeve procedure oko pomoći Ukrajini? To je, uostalom, njihova osobna odluka i odgovornost za što će snositi posljedice. Kao i sam Plenković.

Pritom postoji razlika: u reprezentaciji je disciplina ispred demokracije, sportski kolektivi rijetko su debatni klubovi, dok su političke stranke, Vlada, Sabor mjesta gdje demokracija mora imati prednost pred disciplinom. 

U politici se autoritet dovodi u pitanje, odluke propituju, neslaganje javno iskazuje. Politika je istinski poligon za "grintavce". Jer bez njih rastu autokrati, diktatori, despoti.

U nogometu izbornik bira igrače i snosi odgovornost za njihove rezultate. U izboru aktera u politici odlučuju stranke, parlament, birači, nekad i policija koja hapsi aktere, a premijer odgovara upravo njima. Tim "grintavcima".

Začepljena usta

Nažalost, grintavcima su začepljena usta i na ovom Svjetskom prvenstvu, ne samo kad se Dalić javno osvetio svojim kritičarima nakon pobjede protiv Brazila (i poraza od Argentine), i ne samo kad je Dejan Lovren nazvao novinara "smradom" i optužio medije da se "smiju, sprdaju i pljuju po njima", već i kad se prozivalo komentatore i začepljivalo usta svima koji bi se usudili nešto reći protiv reprezentacije ili izbornika.

Nije bilo "grintavaca" u reprezentaciji, a nije ih smjelo biti ni u medijima, javnosti, televiziji i društvenim mrežama. Joško Jeličić posebno je vodio računa o tome.

Ušutkati i izbaciti

I zato je Andreju Plenkoviću pitanje o "grintavcima" bilo prvo na pameti u razgovoru s Dalićem. Jer njih treba izbaciti, ušutkati, izvrijeđati, stigmatizirati, izbaciti, kako bi se osigurao mir, tišina, disciplina, poslušnost, nedodirljivost.

Zlatko Dalić, tako posvećen izgradnji i čuvanju imidža, nije podnosio kritiku na svoj račun, a ona teško pada i premijeru Plenkoviću. Obojica traže načine da sačuvaju svoj autoritet, preuzimajući zasluge za uspjehe i optužujući druge za neuspjehe. 

I obojica traže od svojih podređenih da šute, trpe, slušaju i slijede.

Zlatka Dalića to je dvaput dovelo do medalje na svjetskim prvenstvima. Andreja Plenkovića dvaput je dovelo do pobjede na izborima. U zemlji koja postaje taocem njegova političkog autoriteta.