Prije nego krenete stigmatizirati "preppere" zbog vlastitih predrasuda i neznanja, možda da se prvo upoznate što znači biti "prepper". Ne, nema nikakve veze sa "sudnjim danom". Biti "prepper" (eng. prepared - pripremljen) naprosto znači biti pripremljen za različite iznimne situacije, od poplava, potresa, nestašica, do rata. Tako su živjeli ljudi sve do nedavno, naše bake i djedovi su sušili i spremali meso, pravili zimnicu, imali su zalihe svega do nove sezone (preko zime, npr). A mi smo danas naučili živjeti od danas do sutra, doslovno. Nikad ničega nemamo u kući, pa onda panika ako dućan nedjeljom ne radi, jer nemamo što jesti. Ismijavate preppere, a onda na samu spomen nestašice trčite po tone toalet papira i hektolitre ulja, jer niste naučili da vam je sve na dispoziciji 24/7 pa padnete u stanje panike, kupujete i što vam treba i što vam ne treba, bez i kakva smislena plana. Ne tuku se prepperi oko zadnje litre ulja u dućanu. Ili panika - dobijem jaku glavobolju u nedjelju, a nemam niti jedan aspirin doma.... ali nema veze, neka ja ismijavam preppere. Svašta. No, naravno, kao i svudgdje i u svemu ima i onih koji pretjeruju. Još nešto, ne znam zašto su napravili što su napravili, ali to sasvim sigurno nije zato što su bili prepperi. Cilj "prepperstva" (ta se tako izrazim) jest preživljavanje, ne kolektivno samoubojstvo, što je dijametralno suprotno ciljevima i životnoj filozofiji preppera.