Hrvatska bilježi najveću stopu dnevno zaraženih, treću najvišu stopu umrlih u EU, ima najblaže mjere u cijeloj Europi i ponaša se kao da se ništa ne događa. A pobjednici nad koronom pretvaraju nas u gubitnike...
Plenkovićeva Vlada, HDZ i Krizni stožer još od lipnja hvale se da su pobijedili koronu. A kako su je pobijedili? Karantenom i strogim mjerama.
Zbog čega onda ti "pobjednici nad koronom" sada odustaju od svog "pobjedničkog recepta" i odbijaju proglasiti strože mjere u trenutku kad Hrvatska bilježi najveći rast novozaraženih na sto tisuća stanovnika u Europi, kao što bilježi treću najveću stropu smrtnosti od Covida u Europskoj uniji?
Hrvatska danas bilježi 2848 novozaraženih, broj preminulih uporno se drži na brojki preko dvadeset, bolnice se žale da imaju ogroman priljev pacijenata, govori se o tome da nema opreme, respiratora, lijekova, pa ni osoblja koje bi pomagalo u borbi s koronavirusom.
A Krunoslav Capak poručuje: "Lockdown i policijski sat su dokazano neefikasni".
Lockdown pomaže
Ipak, podaci iz istraživanja objavljenog u časopisu Lancet otkrivaju da je pad broja zaraženih direktno povezan s mjerama kao što su zatvaranje škola, zatvaranje radnih mjera, zabrana javnih događanja, zahtjeva da se ostaje u svojim kućama i ograničavanje kretanja.
Hrvatska o tome ne razmišlja.
Hrvatska je, štoviše, jedna od tek tri europske zemlje (pored Norveške i Estonije) koja ima još uvijek provodi mjere borbe s koronavirusom. Svi ostali postrožili su mjere. Hrvatska nije. I vjerojatno ni neće.
"Pobjednici nad koronom" u periodu karantene vjeruju da mogu pobijediti koronu "plešući s virusom": izlažući ljude širenju zaraze na radnim mjestima, u javnom prijevozu, u školama, na javnim okupljanjima, pa čak i na nogometnim utakmicama na kojima je bilo zabranjeno (!) nositi masku.
Zašto se Hrvatska boji pooštravanja mjera?
Kukavičluk i oportunizam
Razloga je previše. Kukavičluk i strah od nepopularnih mjera svakako je jedan od tih razloga. Oni koji su uživali u popularnosti zbog pobjede nad koronom ne žele sada biti oni koji će izazivati gnjev zbog zaoštravanja mjera. Tu je svakako i podilaženje antimaskerima i svima koji "ne vjeruju u koronu", koji su poslovično glasni i agresivni, tradicionalno pripadaju HDZ-ovu dijelu političkog spektra, a tempo im postojano udara Zoran Milanović.
Andrej Plenković poručuje kako Hrvatska ne može ići u "lockdown" i zatvaranje, budući da si ne može priuštiti novi udar na državni proračun. U čemu ima logike, osim ako se pandemija, bolest i zaraza ne ispriječe normalnom poslovanju i odvijanju života. Ili ako se brani državni proračun, a istodobno zdravstveni sustav izlaže totalnom krahu.
Prebacuju odgovornost
I naravno, kad tjednima ponavljate da su vaše mjere dovoljne i potpuno adekvatne, teško je priznati grešku, odustati od dosadašnje politike i proglasiti zabrane, zatvaranje i policijski sat. Lakše je prebaciti odgovornost na građane da se sami štite i paze.
Sami su krivi ako se zaraze, pa im poslodavac odbije od plaće, sami su krivi ako se razbole pa nemaju mjesta na respiratoru, sami su krivi ako pošalju dijete u školu, a ono im donese koronu iz javnog prijevoza. Zašto se uopće zbližavaju s djetetom?
Ekonomija ispred zdravlja
Od početka pandemije Plenkovićeva vlada tvrdila je kako su ljudski životi važniji od ekonomije. Ljudi sada na tjednoj bazi umiru u stotinama, obolijevaju u tisućama, a oni koji nisu oboljeli mogu računati s tim da će im se to sigurno uskoro dogoditi. Jer se, eto, radi o "kalkuliranom riziku".
Kako, dakle, izgleda borba s koronom u režiji "pobjednika nad koronom"? Tako što pobjednici zapravo ne poduzimaju ništa.
Krpaju bolnice i arene, sastavljaju statistike, probijaju psihološke granice zaraženih (od proljetne stotine došli smo do tri tisuće i idemo dalje), političku popularnost pretpostavljaju pandemiji, pa ako se građani sami krenu štititi, Vlada će preuzeti zasluge.
I proglasiti pobjedu.
Zasad se čini da korona pobjeđuje. Pitajte obitelji preminulih...
