Zapeli u djetinjstvu: Roditelje ne treba kriviti za svoje greške

Nesigurni ste, s premalo samopouzdanja, nemate partnera, a i na poslu vam ne cvjetaju ruže. Nakon dubljeg promišljanja zaključujete da su za to krivi roditelji koji vas nisu dovoljno poticali. 

U trenucima krize mnogi se vraćaju u djetinjstvo jer traže sigurnost ondje gdje su se posljednji put osjećali sigurno, ali ondje nalaze i mane, upozoravaju stručnjaci. 

- Odnos djece i roditelja je pomalo paradoksalan. Paradoks je u tome što smo prema najbližima ponekad najgrublji - kaže psihologinja Martina Trboglav iz psihološkog tima Ramiro. 

Roditeljstvo je složena aktivnost koja oslobađa jake osjećaje, i dobre i loše. 

- Nažalost, najbliže osobe često uzimamo zdravo za gotovo i manje se brinemo za to kako će doživjeti naše ispade - kaže psihologinja. Zbog toga si često dopuštamo i više nego što bismo si dopustili s bilo kim drugim. Nesvjesno računamo da će uvijek biti tu, neovisno o tome kako se ponašali.

Problem je i neprestano vraćanje u prošlost, stalno traženje negativnih trenutaka koje ponekad činimo dramatičnijima nego što su bili. Stoga treba vježbati upravljanje mislima i sjećanjima. 

Riječ stručnjaka: Martina Trboglav

Za razrješavanje problema s roditeljima ključna su tri trenutka. Najprije je važno osvijestiti da su nas roditelji odgajali najbolje što su znali i da su u pravilu griješili iz neznanja, a ne zle namjere. Bilo je tijekom odrastanja i dobrih stvari, što je također važno uzeti u obzir. A najvažnije je da oprost prije svega oslobađa nas same negativnih emocija te nam omogućuje da punim plućima krenemo u budućnost.

Pisanje vlastita scenarija

Do sedme godine živimo prema roditeljskom scenariju i ne dovodimo u pitanje njihove odluke. U pubertetu počinjemo pisati svoju priču.

Strah od odgovornosti

Kad se korijen životnih problema prepozna u roditeljskom ponašanju, kao Charlie i Alan, likovi iz serije “Dva i pol muškarca”, ključno je prekinuti biti žrtva i početi odlučivati. 

Oprosti i oslobodi se prošlosti

Teško djetinjstvo i traume koje se iz njega vuku čest su motiv koji se provlači kroz filmove i knjige. Donekle je to utemeljeno jer mnogi roditelji ne obave odgojnu dužnost kako bi trebali, upozorava psihologinja Mirjana Krizmanić.

No zreo će se pojedinac u jednom trenutku života sabrati te shvatiti da su njegovi roditelji učinili koliko su u tom trenutku mogli i znali, a da ostalo mora učiniti on sam, napominje naša poznata psihologinja. Koliko će biti uspješan u oslobađanju i odlučivanju koje će ga učiniti boljim, ovisi i o društvenom okruženju. Jako je važno da se povede za dobrim uzorom i da ima potporu ljudi u svojoj okolini. 

To je, napominje Krizmanić, jako teško naći u društvu punom loše odgojenih pojedinaca, koje zanemaruje vrline, ističe ljepotice ili kriminalce te je puno sebičnih.

Riječ stručnjaka: Mirjana Krizmanić

Dijete je bespomoćno, prepušteno roditeljima te njihovim dobrim ili lošim odlukama. Često ne naprave što bi trebali, pa dijete ne stekne dobre navike i ne nauči se ponašati. Zreo pojedinac će to shvatiti i sam nadoknaditi što mu roditelji nisu pružili u djetinjstvu. 

I roditelji imaju vrline i mane 

Oprostite im što nisu znali bolje. Ako su majka i otac bili odsutni i nedovoljno pažljivi, nisu bili takvi zato što ste vi to zaslužili. Jednostavno su takve naravi.

Dobro iskoristite svoje iskustvo

Neka vam ono što vam je smetalo kod roditelja bude vodilja u tome da budete bolji roditelj. Ne vičite na djecu jer znate kako vam je bilo kad su vikali na vas.