Dok je moja malenkost jedva izvukla zivu glavu iz tog rata, neznam ni sam kako...nevjerovatna kolicina Vukovaraca napustila je grad i ostavila svoje casne sugradane na milost i nemilost neprijatelja svih vrsta. Uzivali su diljem svijeta, u Zagrebu imali baze po hotelima, Internacional,Laguna....dilali drogu po gradu djeci , posebice u Krugama kod osnovne skole uz koji je na par metara bio cajkaski klubu kojem su bludnicili uz cajke, vozili bijesne aute, rugali se nama u Zagrebu......i istovremeno ocekivali da golobradi mladici iz Zagorja, Medimurja, velikom vecinom i iz Zgreba i ostalih dijelova Hrvatske odu u Vukovar da ga brane i obrane. Sto su ti mladici to i cinili i istovremeno znali da nema sanse obraniti grad jer smo bili toliko inferiorni i neopremljeni da je to bilo nemoguce. Znao je to i S. Glavasevic i kad je trazio pomoc trazio je samo kako iz grada izvuci sto vise zivih ljudi a ne i kompletnu obranu grada. Uz svu hrabrost i pamet nije bilo realno uz znane okolnosti obraniti grad. Pita se valjda nesto i drugu stranu u ratu....imju i oni svoj plan i sredstva ( deseterostruko veca u ovom slucaju i zlocinacki naum ) ali je tako. Nije doboljno imati samo hrabrost i zelju...a nam su cak dekretom zabranili nabavku sredstava legalnim putem. Mozda je mogli biti i drugacije ali ja znam da su mi rat nametnuli, nisam ga htio, nikog mrzio, branio svoje, nikad bio clan nikoje stranke osim Hrvatske, a vidim da i danas mnogi unistavaju opet moju domovinu...iznutra, izvana.