Ne mora značiti. Sinu sam kupovala poklone da odnese tati kada je imao rođendane iako smo se razišli na vrl ružan način. Vremenom smo uspostavli koliko toliko n
ormalnu komunikacju, sin ga je pozivao na božićne i uskrsne ručkove. Na kraju smo ga sin i ja pokopali prije 3 mjeseca (nije zasnovao novi brak). Bio je zadnja osoba s kojom bi mogla živjeti a sve što sam činila, činila sam to zbog sina a ne njegovog pok. oca.
Prikaži još ↓
cedevitammm
20.2.2017.
Odustani
Svaka cast!
vozi Miško
20.2.2017.
Odustani
Dotepenka, kažeš đubre već istrunulo.
do
dotepenka
20.2.2017.
Odustani
vozi Miško,nikada to ne bih rekla, ipak je on bio i ostao otac mojeg djeteta. Kad je završio u bolnici zbog moždanog, sin i ja smo svakodnevno odlazili u posjet
u u bolnicu koja je udaljena 70 km od našega grada (10 dana). Imao je liiepi kraj, bili smo oboje uz njega. Je li zaslužio ili ne, to je pak druga pričla. Čovjek mora znati praštati.
Prikaži još ↓
vozi Miško
20.2.2017.
Odustani
Uff, moždani, oprosti, baš lupetam. Loš pokušaj šale.
do
dotepenka
20.2.2017.
Odustani
vozi Miško, nema razlog za ispriku. Da se je to dogodilo prije 20-tak godina možda bi to i sama pomislila. Bilo je trenutaka, pogotovo nakon mučnog razlaza, pri
jetnji kako će mi oduzeti sina, da sam mogla utopila bih ga u kapi vode. Zaista vrijedi ona narodna "vrijeme liječi rane". Moje je je davno izliječilo. Bez obziri na sve, mislim da je umro sretan, znajući da nije napušten i sam.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .