jednom sam kao klinac isao kasno navecer putem kroz sumu (bez asfalta i rasvjete naravno). noc je bila bez mjesecine a bilo je to vrijeme prvog filma o godzili. odjednom prema meni cestom iz mraka gega mini godzila. nagon je govorio da bjezim ali nisam pobjegao. kada sam se primakao "godzila" se je pretvorila u jednu bakicu sto je sama zivjela u kuci na rubu sume . zena je skupila naramak dugih sukih grana i vukla to kuci. da sam pobjegao i danas bi pricao kao sam u noci susreo (istina nesto manjeg) zmaja. ovako se je svelo na: hvaljen isus bako, i odgovor i tebi djete. u strahu covjek moze svasta vidjeti
ilmare
02.11.2023.
Odustani
Ma,tko ti dao minuse... "kvariš " im vjerovanje u sotonu... 🙄
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .