U mojoj široj obitelji bilo je partizana i ustaša. Tijekom rata, ostvarivali bi komunikaciju kako bi jedni drugima spašavali glave. Želim reći da ih ideološka razlika nije spriječavala da budu čoviječni kad je najneophodnije. "Moje ustaše nisu svi bili hladne ubojice, a "moji" partizani nisu bili, u ogromnoj večini, bezvjerni i okrutni komunisti. I jedni i drugi su se borili za Hrvatsku na svoj način. To što su vrhovništva iskoristila njihove iskrene namjere za vjerske obračune ili panslavenske ideje, to ništa nije novo. I danas smo svjedoci da od ciljeva rata 90-tih, neovisne i slobodne Hrvatske, ostala samo zadužena kolonija ovisna da nikad ovisnija nije bila. Nadalje, Bleiburg treba objašnjavati u kontekstu vremena u kojem se dogodio, a ne iz komfora današnjeg prosječnog hrvata. Za daljnju elaboraciju potrebno je suptilnije razumijevanje povijesno-političkih okolnosti, stoga se ovdje zaustavljam.