Ovako nemoćni nismo bili od Rija, ali idemo po novi rekord

Iskreno, pribojavam se. Malo se pribojavam. S nekoliko smo adresa čuli ovakve misli proteklih dana, prvu još nakon kraja grupne faze, za Hrvatsku fantastične, a potom i nakon neočekivane četvrtfinalne drame s Njemačkom. Nažalost, i Zdeslav Vrdoljak i Dragan Matutinović imali su čist pogled u kristalnu kuglu.

HRVATSKA - ŠPANJOLSKA 5-6 Ništa od obrane zlata! Furija je dobila Barakude za novo finale

Španjolska je, teško nam je to napisati, ali moramo biti objektivni, igrački razbila Hrvatsku, baš razbila. Ne, nemojte gledati semafor i konačan rezultat koji je ukrašen, gledajte onih 30 minuta tijekom kojih smo zabili 3 gola. Tri. 

Ne sjećamo se, zapravo, sjećamo se kada smo posljednji put bili tako nemoćni u bazenu. U finalu Olimpijskih igara u Riju protiv Srbije (7-11). Nakon te lekcije stiglo je svjetsko zlato godinu dana kasnije u Budimpešti, čvrsto smo vjerovali da će i tri u Gwangjuu, ali... Morat ćemo opet pokušati u Fukuoki.

Više nema Sukna

Što se dogodilo? Pa rekli bismo da je jednostavno. Španjolska je odigrala na gornjoj granici svojih mogućnosti, posebice u obrani, briljantnoj obrani koja je s klasičnom zonom i M-zonom zatvorila sve hrvatske opasnosti. Hrvatska nije mogla zabiti ni s dva igrača više, ne samo zabiti, nego i uopće zapucati prema golu. Štoviše, napravila je - prekršaj.

Bilo je to u prvoj četvrtini i već nam je lagano navirao scenarij po kojem ovo neće dobro završiti. Jest, Lopez Pinedo odličan je vratar, sjajan vratar kada poludi što je pokazao i danas, ali u takvom njegovom danu u mnogome su pripomogli naši igrači. Loši udarci, loša selekcija. Dobro, ima krivnje i u vrhunskoj pokretljivosti Španjolaca koji su dosta toga usmjeravali prema Garciji koji nije šuter, ali baš svaki napad nisu mogli sve pokriti kako je to izgledalo. I to nije prvi put da nam se događa u važnim utakmicama s vrhunskim protivnicama. To je problem koji se ponavlja i za koji bi nam najbolji lijek bio Sandro Sukno. Nažalost, nemamo ga više.

Nećemo upirati prstom niti želimo bilo koga isticati jer ovo je bio kolektivan podbačaj, ali nakon viđenog neki će imati malo većih problema potvrditi svoje mjesto dogodine u Budimpešti. Ima tu kod nekih i godina, ali i, malo važnije, blokade u važnim utakmicama. O tome opet odlučuje naš izbornik koji ništa krivo nije rekao u izjavi da mu se se Španjolci na ovom Prvenstvu čine ponešto sporiji i trojimi nego inače. Da, nisu briljirali u skupini, razbili su ih Mađari bez kapetana Varge, ali od osmine finala i Srbije opet su letjeli bazenom. Mi to jesmo u skupini protiv Amerikanaca i Australaca, ali, ako je i postojalo najavljeno rušenje forme, čini nam se da je previše srušena.

Ništa, glavu gore. I bronca ima svoj sjaj. Neće biti dočeka na Trgu, ali zašto se ne vratiti kući sa sedmom svjetskom medaljom u nizu. To nema nitko. To imaju samo Barakude!