KK Zadar i Jazine mogu biti legendarni, ali objektivno tamo su bili najneregularniji uvjeti za igranje košarke. Navijači su doslovce bili uz aut liniju u kontaktu s igračima, ne jednom su bili doslovce popljuvani uz aut liniju, navijanje je bilo u stvari maltretiranje decibelima, gađanje upaljačima u zapušenoj sauni je bilo uobičajena stvar koliko god na ulazu oduzeli kutija cigareta i upaljača uz "budno oko" Renea Sinovčića. Bio i doživio tu atmosferu prijetnjom "linča" svih 40 minuta igre pa znam što pišem. Kad su odlaskom na Višnjik ostali bez takve neregularne potpore Zadrani su postali duplo slabiji klub jer nije više bilo pritiska na goste koji je bio nehuman. Tako da je "kvaliteta" KK Zadar u Jazinama bila bazirana na nekorektnom, nasilničkom i opasnom navijanju što po mom mišljenju nikada nije ni trebalo glorificirati već osuditi i pružiti priliku gostujućim igračima fer uvjete za igru. Ja nisam skakao na tribinama ("ko ne skače ...."), ali sam iz objektivnih razloga šutio cijelo vrijeme da me ne skuže moji dragi Zadrani. Bilo je teško zamislivo zapljeskati nekoj dobroj akciji gostiju a da se ne izvrgne opasnosti od premlaćivanja. Govorim o individualnom posjetu Jazinama. I da, kad bi Cibona izgubila laknulo mi je, jer je šansa da me premlate bila bitno smanjena. To je navijanje koje se slavi i pravdalo se eto, zadarskim temperamentom. Svašta ....