Nitko nas ne pita kako provodimo pojačanu zaštitu djece od virusa, imamo li novca za sredstva za dezinfekciju, rukavice..., kažu roditelji teško oboljele djece
ONI SU RIZIČNA SKUPINA
Zaboravili ih: 'Našoj djeci su neophodne maske, a nema ih'
Neizvjesnost se posljednjih mjeseci uvukla u obitelji diljem Hrvatske. Borba protiv korona virusa, izolacija, ali i snažan potres koji je pogodio Zagreb iz dana u dan zorno pokazuje pukotine u društvu. Socijalna država je, sudi li se prema iskustvima roditelja teško oboljele djece – zakazala.
U potresu u kojem je teško stradalo središte Zagreba, ali i u vremenima borbe protiv virusa, majke svjedoče kako ih nitko od nadležnih nije nazvao i pitao kako su i treba li im pomoć. Zato su tu i ovoga puta bili članovi obitelji, prijatelji, poznanici, susjedi ili potpuni neznanci.
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
01:35
Udruga Sjena, u otvorenom pismu premijeru, prozvala je nadležno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, koje je s Centrima za socijalnu skrb umjesto pomoći i podrške ponudilo zatvorena vrata.
- Naše obitelji naučile su se nositi s brojnim izazovima koje nose brojne dijagnoze naše djece, ali situacija s korona virusom izaziva u nama dodatni strah s kojim se teško nosimo. Nažalost zbog nebrige sustava i nedostatka odgovora na naša pitanja i strahovi su svakim danom sve dublji – upozorila je Sabina Lončar, predsjednica udruge i majka troje djece, a kćer Selina ima dijagnozu cerebralne paralize, epilepsiju i oblik mentalne retardacije.
Nadala se da će ministrica Vesna Bedeković ponuditi njegu i stručnu skrb, ali umjesto rješenja, kaže, zavladala je tišina i ignoriranje problema. Jedina takozvana pomoć im je da se nadležnim institucijama mogu obratiti mailom. Sabina Lončar živi u stanu u Novom Zagrebu, a 22. ožujka u 6:24, kao i ostale građane Zagreba te šire okolice, probudila ju je tutnjava i podrhtavanje tla.
- U ovakvim situacijama nije lako kad u obitelji imate dijete s invaliditetom. Mi ne možemo brzo reagirati za vrijeme potresa, jer su ona potpuno ovisna o pomoći. Ne može ih se u sekundi premjestiti ni u sigurniji dio stana pa nam je, kao i većini roditelja, jedino preostalo čekati da sve prođe bez posljedica - priča Sabina.
Nakon što je podrhtavanje stalo, ona i suprug brzo su spremili djecu i odlučili izaći.
- Naša Selina ima oko 70 kilograma, ne hoda. Živimo na prvom katu i za izlazak iz zgrade trebali bi koristiti lift, koji je nakon potresa izrazito opasan. Po stubištu su bile rasute otpale pločice. Kroz glavu nam je prolazilo pitanje hoćemo li novi potres riskirati u stanu ili na stubištu – prisjeća se Sabina.
Na rukama su iznijeli Selinu, a pomoć su ponudili i susjedi. Pred zgradom s ostalim susjedima proveli su nekoliko sati. Vratili su se u stan i, na sreću, nisu imali značajnijih oštećenja, osim ispucalih zidova.
- Nitko u toj kriznoj situaciji nije ponudio konkretnu pomoć našim obiteljima – kaže Sabina.
Pomoć je izostala i u vremenu najveće zdravstvene krize u Hrvatskoj, ali i svijetu.
Nitko naše obitelji ne pita kako provodimo pojačanu zaštitu djece od virusa, imamo li novca za sredstva za dezinfekciju, maske, rukavice. Nemamo. Ali i da imamo sve to nemamo gdje niti kupiti. O tome nitko ne brine, upozorava Sabina.
Napominje da mnoge obitelji teško oboljele djece nemaju novca za kupnju veće količine hrane, jer dobar dio njih živi od socijalnih naknada, kako naziva naknadu koja im pripada temeljem statusa roditelja njegovatelja. Problem je, kaže, i što su do daljnjeg otkazane fizikalne i radne terapije.
- Sve to ostavit će trajne posljedice. Brojna djeca će ‘otići’ u regresiju zbog izolacije iz koje se neće lako izvući – upozorava Sabina Lončar.
U potresu koji je pogodio Zagreb oštećena je i kuća majke nepokretnog sina (19) koji je ovisan o kisiku. Uz njega ima i kćer. Prije podrhtavanja, Danijela je bila budna i pila svoju prvu kavu. Kad se zatreslo, odlomio se pregradni zid.
- Od straha sam ga izvukla da mi se soba ne uruši na dijete. Stavila sam ga u kolica i izašli smo svi van. Nakon što je podrhtavanje prestalo spremila sam stvari. Morali smo otići, jer se u kuću više nisam usudila vratiti – priča Danijela.
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
00:49
U pomoć joj je stigla sestra, a kasnije se smjestila kod majke koja živi na Novoj Vesi. Njezin podrumski stan nije pretrpio oštećenja i siguran je za stanovanje.
- Cijeli taj dan sam se tresla, plakala, ali i bila zahvalna što su mi djeca na sigurnom – prisjeća se.
Dan nakon potresa zvala je nadležne službe kako bi prijavila štetu, ali nikog nije mogla dobiti. Slala je i mailove, a oni su se vraćali, no kasnije je ipak uspjela prijaviti oštećenja na svojoj kući.
Kaže da je pri tome navela da ima teško bolesno dijete, ali do danas je nitko zbog oštećenja na kući nije kontaktirao. Kao i ostale majke teško bolesne djece, i Danijela strahuje od korone zbog sina koji spada u rizičnu skupinu.
- Nitko mi se nije javio niti da provjeri kako smo u ovoj situaciji ili da barem ponudi pomoć. Pri kraju sam s rukavicama, maskama i dezinficijensima, koji su naša svakodnevica i bez ove zdravstvene krize, ali nitko o tome ne brine. Jako se loše osjećam kad vidim nebrigu za našu djecu. Taj virus za mog sina može biti koban – kazala je majka teško bolesnog djeteta.
Napominje kako je puno toga ispisano u raznim smjernicama, nacrtima, ali se malo toga provodi. U podstanarskom stanu u Draškovićevoj ulici scene iz noćne more proživljavali su roditelji troje djece, od kojih najmlađi dječačić ima tek godinu i pol. Rođen je s nefunkcionalnim bubrezima i ovisan je o dijalizi, koju mu majka ručno provodi svakoga dana.
- Probudila me trešnja i padanje žbuke. Iskreno, u prvi tren nisam znala koje bih dijete prvo uhvatila. Prodrmala sam muža. Nismo znali kuda krenuti, jer su pred našim očima pucali zidovi. U trenutku sam pomislila da je gotovo i da će se zgrada srušiti. Tih deset sekundi bilo nam je kao vječnost – priča nam majka I.G.
Kad je podrhtavanje prestalo, ona i suprug smirivali su djecu. Prvih 10 minuta vladao je kaos, priznaje. Uslijedio je i drugi potres, koji je srećom kratko trajao. Više nisu oklijevali. Spakirala je najosnovnije stvari, a onda joj je kroz glavu prošlo da zapravo nemaju gdje otići.
Dio vremena proveli su na ulici. Zvali su je brojni prijatelji i poznanici, a prijateljica joj je tada predložila da na Facebooku opiše svoju situaciju. Nakon toga javilo joj se puno ljudi, među kojima je bio i zastupnik Ante Pranić. On je njezinoj obitelji ustupio svoj službeni stan kako bi privremeno imali siguran krov nad glavom, na čemu je ova obitelj neizmjerno zahvalna.
Ova majka prošle je godine zagrebačkim vlastima predala zahtjev za najam socijalnog stana. Iako na njega ima pravo temeljem dijagnoze najmlađeg sina, do danas im nije odobren. Osim što im je ustupio stan, Pranić je gradskim vlastima uputio i molbu da se ovoj obitelji žurno osigura dugoročno rješenje.
Iz nadležnog ureda odgovorili su da će njihov zahtjev biti razmotren na jednoj od predstojećih sjednica nadležnog Povjerenstva za davanje stanova u najam. Pozivaju i na strpljenje jer zbog protuepidemijskih mjera “nije moguće predvidjeti kada će se stvoriti uvjeti za razmatranje zahtjeva”.
Ovu obitelj kontaktirala je i resorna ministrica Vesna Bedeković i ponudila pomoć. Osim još neriješenog stambenog pitanja, vlada i strah od korone, jer im je sin u rizičnoj skupini. Iz stana izlaze samo kad je to prijeka potreba. Uskoro ova majka mora sina odvesti u bolnicu kako bi mu napravili kontrolne pretrage bubrežne funkcije.
- Strah me i ne znam kako ću to izvesti, nemam maski i ne znam kako ga zaštiti – zaključila je ova majka, koja potrebnu zaštitu ne može nabaviti jer maski u ljekarnama nema.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
