Cura dana

Okolica Sinja bila je njeno igralište. Verala se, skakala, trčala, družila sa životinjama... Kako danas kaže ova farmaceutkinja, imala je krasno djetinjstvo. Smatra da je za to zaslužna naša lijepa zemlja, koju obožava, pa se s njene kuće ponosno vijori trobojnica cijele godine, a ne samo nekih dana.

Međimurka neobičnog imena ima i neobični hobi - bavi se lončarstvom. Za sebe misli da je skromna i samozatajna, ali za uspjeh je spremna sve napraviti i tada na vidjelo izlazi onaj “divlji” dio nje. Inače voli duge šetnje i boravak u prirodi, ali uvijek aktivan, jer pazi na zdravlje.

Južni dalmatinski otok za ovu ekonomisticu je raj, ali višesatna vožnja brodom da dođe do kopna joj je pakao. Samo zbog toga misli karijeri napraviti ipak izvan svog otoka, no jednog dana na njega će se vratiti. Uvjerena je da će svojim performansima do 40. zaraditi dovoljno da se može vratiti na otok, a tada će se lokalno politički aktivirati.

Plesala je i pjevala u raznim kulturno umjetničkim društvima, oduvijek se vidjela da bude dio takvog svijeta Ipak, godine čine svoje, pa je s godinama malo promijenila mišljenje, iako Slavonka smatra da je ostala u umjetnosti. Samo malo drugačije prirode, onoj gdje je bolje biti bez narodne nošnje, nego u njoj.

Bila je na jednom slikarskom tečaju “model za akt”. I dok je tako sjedila na ljestvama, a na sebi imala samo maramu oko vrata, promatrala je polaznike i pomislila da bi i ona mogla postati slikarica. I dobro da je to napravila, slike su joj sjajne, a nada se u svom Zagrebu otvoriti galeriju.