U muzeju Mimara, 24. rujna od 19 sati otvara se izložba karikaturista Nikole Plečka, a ‘Kronika hrvatske gluposti’ zove se zbog likova koji nam kroje sudbinu, objasnio nam je autor
'Za Šteficu je kriva repka, a za karikature hrvatska stvarnost'
Po cijele dane sam u Muzeju Mimara. Ovdje i ručam, nemam vremena otići kući. Trebalo je postaviti izložbu odabranih 300 radova, od njih 11 000. No uspjeli smo, bit će sve na vrijeme, rekao je Nikola Plečko (45), koji 24. rujna u Muzeju Mimara otvara izložbu 'Kronika hrvatske gluposti'.
Pokretanje videa...
Kad bi se Nik Titanik sam morao izraziti o svojih posljednjih nekoliko dana, vjerojatno bi narisao dva šatora. Jedan bi bio u centru Zagreba, uz ponešto napetosti, a drugi u 'katakombama' jednog muzeja, uz ponešto humora i pravih poruka društvu. Plečko, bi, naravno, bio u ovom drugom, radeći u 'podrumu' na intelektualnoj baštini.
- Nije bilo baš lako u tome mnoštvu mojih objavljenih radova u zadnjih 25 godina, a ima i nekih starijih, izabrati njih 300. To je presjek najviše ljudi iz politike koji su nam tijekom tih 25 godina krojili sudbinu. Odatle i takvo ime, lako je to bilo povezati - rekao je Plečko potvrdivši kako je, osim s 'perom', vješt i s riječima. Izložba izabranih radova Nika Titanika bit će u zagrebačkome muzeju otvorena do 24. listopada.
Crtao je od ranog djetinjstva, a sa šest godina Nik Titanik napravio je strip od 50 stranica. Kako kaže, odrastao je na 'Alanu Fordu'. Pa se 1991. godine opet malo ozbiljnije primio karikature, no onda je opet imao kraću pauzu...
- I jednog sam dana šetao centrom Zagreba i u jednom dućanu vidio čestitke karikature. Pronašao sam i knjigu Garyja Larsona, američkoga karikaturista i odvalio. Morao sam se i ja time baviti. Tad sam počeo raditi i nuditi svoje karikature posvuda - prisjeća se Plečko.
Javio se i na natječaj studentskog lista Puls, koji je tražio crtača.
- Crtao sam od 1991., a dvije godine kasnije jedan moj poznanik na hodočašću je prodao moju karikaturu Pape za ogroman novac. Barem meni, jer sam tad završavao srednju školu i taj mi je novac bio dovoljan za godinu dana izlazaka - dodao je Nikola.
I onda mu je početkom 1994. stigla narudžba za studentski list Puls. Tema je bio pjevač Psihomodo popa Davor Gobac.
- Nekoliko mjeseci ranije izdali su album ‘Srebrne svinje’. To mi je bila inspiracija za tu karikaturu. Nadam se da će Gobac doći na izložbu - rekao je.
Nastavio je nuditi karikature, pomicalo se, išlo u boljem smjeru, ali u tom početku vrlo polako. Onda je krenulo sve bolje, a 2005. i dolaska u 24sata, kako sam kaže, bila je kulminacija. Danas je valjda jedini karikaturist koji ima dva rada u dnevnom listu na dan. U svojim radovima bavi se portretnom i situacijskom karikaturom, a svakodnevne teme podijeljene su na politiku, sport i estradu. Kritika je društva, ali ako baš treba, neće štedjeti niti sebe.
- U zemlji kakvoj živimo inspiracija nije problem. Ona bi mogla biti teže dostižna u sređenim zemljama, primjerice Skandinaviji, ali to je kod nas još nepoznanica - objasnio je svoje metode Nik Titanik.
No na neki način mu je baš zbog toga, tog oceana inspiracije zbog kojeg je sad nastala 'Kronika hrvatske gluposti', koji put i teže. Samo risanje mu oduzima najmanje vremena, puno više provede u pripremi karikature.
- Pratim dnevne događaje, moram biti u tijeku. Onda moram probrati što je najaktualnije, pa što bi čitatelje najviše zanimalo, i na kraju što će mi biti najveća inspiracija. Ili frustracija, ponekad je i to okidač. Samo crtanje traje od 15 do 60 minuta - objasnio Nik Titanik.
U njegovim je karikaturama zaživjelo i dvoje likova. To su Štefica Jambriščak i Mijo Sadomazođubrilović. Nastavak je to likova iz prošlosti, odnosno Grge od Ice Voljevice i Pere, lika koji je stvorio Oto Reisinger.
- Šteficu sam izmislio 3. lipnja 2002. godine. Hrvatska nogometna reprezentacija izgubila je na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji od Meksika 1-0. Bila je frustracija i nastala je Štefica. Odjek na tu karikaturu bio je vrlo dobar, dobio sam puno mailova i usmenih pohvala. Onda sam morao nastaviti s njom ‘u programu’. Lik nema polazište u stvarnoj osobi. Ona je dobra zagrebačka gospođa, s Dolca, susjeda. To je moja Štefica - rekao je Nikola.
Kasnije je na scenu stupio i Mijo Sadomazođubrilović. On baš i nije zamišljen da bude dobrica poput Štefice.
- On je nastao zbog frustracija nakon poraza Dinama ili reprezentacije, zbog brojnih sportskih afera. On se bori protiv toga, on bi sve to morao dovesti u red - dodao je Nik.
Kaže da mu je teško odlučiti se za karikaturu koja bi mu bila najdraža. Ipak se odlučio za jednu.
- Zove se ‘Albino mravi ližu šećer na snijegu’. Ona će u Mimari biti izložena na platnu - rekao je Plečko, kojemu je još kao dječaku bio nadimak Nik, a on je, prigodno rimujući, dodao Titanik.
Ne može reći da ga njegova dovitljivost i maštovitost, umijeće nisu bacili u trošak. Nekoliko je puta morao krpati gume na automobilu kad se nekome nije svidjelo njegovo viđenje situacije koje je prikazao karikaturama. Kaže da uvrede i prijetnje na društvenim mrežama više ni ne broji. Muze su mu Stipe Mesić, Kolinda Grabar Kitarović, Zdravko Mamić i Neven Ciganović. To je otprilike tako kad bismo ih poredali po temama kojima se bavi, odnosno politika, sport i estrada.
- Biseri Kolinde i Mesića crtaju se sami po sebi. Tu ne može doći do zastoja inspiracije. Protiv Mamića se borim za naš Dinamo, a Ciganović je isto zgodan za napraviti dobru karikaturu - dodao je Nik.
PROCURILE TAJNE FOTKE: Ovo je dečko najpopularnije balkanske pjevačice?