Zakon o naslijeđu je jedan od najgorih zakona skrojen za odvjetnike i sve loše ljude u obiteljima. Zašto? Otac ostavi kćerki svu imovinu oporukom koju su potpisala dva svjedoka i koju pohrani na sudu. U zapisnik o zaprimanju oporuke sudac navodi da je ostavitelj iskazao da je to njegova volja, te da je ostavitelj upozoren da može izmijeniti oporuku. Nakon smrti imovinu ne dobiva onaj kojem je ostavljena, već nužni dio dobivaju sva djeca. Naravno oni koji se nisu brinuli o roditeljima pokreću spor i "nagovore" jednog od svjedoka da da iskaz da je potpisao prazni papir. E sad da apsurd bude veći više vrijedi taj iskaz svjedoka nego zapisnik suda i potpis drugog svjedoka koji je u međuvremenu umro. Na kraju joj odvjetnik savjetova da odustane od spora, jer da su joj šanse da dobije spor minimalne, a braća će ionako dobiti nužne dijelove. Sam spor prema njegovim riječima koštati će više od nasljedstva do kojega će vjerojatno doći njezina djeca.