Etno biznismeni, radne skupine, ljudskopravaši i salonski humanisti stvorili su problem s Romima u Međimurju. Dakle nekad, mali dio stanovnika Međimurja(Romi) je zbog svoje kulturne određenosti preferirao nomadski način života i bavljenje nekakvim jednostavnim poslovima poput izrade posuđa od drveta i popravcima suđa, kišobrana, brušenjem noževa i sl. Ukratko, odabrao je način života u siromaštvu, što je njihovo pravo i njihov izbor jer ne teže sve ljudske zajednice materijalnim bogatstvima i stalnom ekonomskom razvoju. Na takav slobodan izbor dolaze zapadni ljudskopravaši i salonski humanisti sekularisti koji s jedne strane traže način kako uhljebiti svoje guzice, a s druge strane nastoje istaknuti svoje moralne vrline kako bi kompenzirali prazninu nastalu odbacivanjem religijske moralnosti. Tako su jednostavan i primitivan način života Roma proglasili "humanitarnim problemom", a sve zato što se nije uklapao u materijalistički pogled na svijet zapadnih progresivnih humanista. I tako je rođena, ustvari tako je mutirala "socijalna država". Naime, ona je u početku bila legitimna i razumna jer je obuhvaćala osiguranje građana od radne nesposobnosti u slučaju invalidnosti(invalidnine) i za vrijeme starosti(mirovine). No sekularno-humanističkim intervencijom socijalna država se proširila na zdrave i radno sposobne mlade ljude te od njih stvorila i stvara radne invalide, neodgovorne pojedince i razmažena derišta koja su sve više nasilna.