Vručina zabio i s 40, ali Varteks ga izbacio iz Kupa! Besek: Neki su htjeli odustati, ovo je bonus

Vruće je bilo svima pa i Bojanu Vručini, ikoni HNL-a, koji će uskoro napuniti 40 godina, na 31 Celzijusu u Dunjkovcu/Pretetincu. Igralo se ondje pretkolo Hrvatskog nogometnog kupa, gdje je njegov Međimurec, petoligaš, ugostio četvrtoligaša Varteks.

- Nije lako s 40 na leđima, no nekako sam si našao dobitnu formulu: jedan trening nogometni, pa jedan trening u teretani. Nogomet obožavam, on mi je sve na svijetu i dok god ću moći, igrat ću - istaknuo je Bojan Vručina, koji je ipak izašao u drugom dijelu.

Utakmica tvrda, ali ambijent - prava veselica u Međimurju, uz langoše koje su pekle i prodavale žene iz Udruge žena Pretetinec.

Sastali su se domaći Međimurec, aktualni osvajač Međimurske premijer lige i finalist Međimurskog nogometnog kupa, te Varteks, aktualni osvajač Županijskog kupa Varaždinske županije. Na igralištu Hrašćica skupilo se oko 500 gledatelja, što iz Međimurja, što iz Varaždina.

- W. S., Varteks - orilo se od prve minute s mjesta gdje su bili White Stonesi, koji su 2011. godine osnovali svoj klub. Polako, ali sigurno klub se probijao od posljednje lige, pa sada do 3. NL Sjever, četvrtog ranga nogometa. Ambicije su ove sezone velike: napad na vrh lige te stići do šesnaestine finala Kupa.

Stigao je trener Dražen Besek, vrhunsko trenersko ime u prvoligaškim okvirima. Doveli su nekoliko izlaznih juniora prvoligaša Varaždina, a tu su iskusna imena Matija Katanec, nekadašnji igrač Varaždina, Zrinjskog, Radnika..., te Dejan Glavica, nekadašnji igrač Slaven Belupa, Varaždina i Cibalije.

S druge strane mlada momčad Međimurca prevođena Bojanom Vručinom, bivšim igračem Slaven Belupa, a vodi ih Bojanov mlađi brat Jurica.

Dobro je Međimurec stajao u prvom dijelu, imao je dvije šanse, no nedostajalo je preciznosti. Drugi dio bolje je otvorio Varteks i zabio u 64. minuti preko Dine Kovačeca, no samo minutu kasnije Bojan Vručina je pao u kaznenom prostoru i sudac je pokazao na bijelu točku. Siguran je bio Vručina.

Nakon 90 minuta golovi nisu padali, pa se krenulo u produžetke, a kasnije u lutriju jedanaesteraca gdje je Varteks realizirao sva tri penala, a Međimurec promašio sva tri.

- Teško, slatko, ali zasluženo. Teško je reći da postoji favorit u kup utakmicama. Važno je da želiš nešto postići. Bilo je situacija kad je netko htio odustati, ali nisu. Dečke su trpjeli i to se isplatilo. Ovo je bio veliki ulog, da napravimo stepenicu više i uspjeli smo. Imali smo više koncentracije, bez obzira na umor - istaknuo je Dražen Besek, trener Varteksa, a bivši trener Čakovca, Drave iz Ptuja, Slaven Belupa, Osijeka i Zagreba, koji je deset godina radio u Kini.

Sada će sa svojim klubom u šesnaestini finala na prvoligaša Osijek ili Goricu.

- Da bilo koji prvoligaš stigne, to je za nas bingo. Da dečki osjete što je visoka razina. Kako brzo moraju razmišljati u igri. Dečki krvavo rade i nagradilo ih je. Ja bih najradije Hajduk ili Dinamo, pa i Varaždin. Zašto ne? Ne treba se bojati priznati gdje smo u ovom trenutku, jer stepenice se ne smiju preskakati - dodao je Besek.

Sretan zbog prolaska bio je Dejan Glavica, koji je prošle sezone bio najbolji strijelac Varteksa.

- Umorni smo, ali baš onako ponosni. Igrat ćemo protiv prvoligaša i to je velika nagrada za naš rad - dodao je Glavica.

Međimurcu se drugu godinu zaredom dogodilo da ispada u pretkolu Hrvatskog kupa.

- Ostaje žal. Bilo smo al pari, ako ne i čak bolji u 90 minuta. Oni su na kraju bili smireniji i to je presudilo. Bilo je jako teško, većina mojih dečki radi. Vidjela se u produžecima razlika u rangu, iako smo u prvih 90 minuta mi imali više prilika. Baš sam tužan - ističe Jurica Vručina, trener Međimurca.

Snužden je bio Bojan Vručina, koji počeo u Podravini i Varteksu, kasnije se afirmirao u Slavenu, da bi kasnije igrao za njemački Duisburg, izraelski Hapoel Tel Aviv, grčki Panserraikos, mađarski Kaposvar, albansku Shkëndiju, grčku Trikalu, slovenski Rudar iz Velenja i jordanski Shabab Al-Ordon Club.

- Imali smo bolje, zrelije šanse. Svaka čast mojim suigračima na borbi. Tužni smo, ali možemo biti ponosni - zaključio je Bojan Vručina.