Vrtlarica otvoreno: Radim što volim i bježim od materijalizma

Rijetko vas prepoznavanje nekog televizijskog lica izvan formata televizora ponuka da mu pogledate ruke. Jer iz sjećanja mi izvire jedna davna televizijska emisija koju je vodila Kornelija Benyovsky Šoštarić (44) u kojoj joj je sugovornik, mimo teme o kojoj su tada govorili, odjednom izjavi kako je jako cijeni  jer se “ne boji gurnuti ruke u zemlju“. 

Aludirao je tada na mnoge Kornelijine emisije u kojima je dijelila savjete gledateljima o uzgoju bilja. I danas, tijekom susreta s Kornelijom, nakon što je od vrtlarstva napravila poziv, čak ga i izdigla na privlačnu, gotovo prestižnu razinu, na razinu lifestyla, njezine lijepe i njegovane ruke na otkrivaju ništa o toj njezinoj djelatnosti, a stasita, urbana pojavnost kao da nema nikakve veze s poslom koji mnogi doživljavaju kao prljav.  Možda se to tako složi kad se i tako težak i neizvjestan posao radi iz čiste ljubavi, nimalo navike, jer , kako kaže naša sugovornica, ljubav se može iskazati na mnogo načina i često ovisi o tome u kakvim se životnim prilikama nađemo. 

- Rođena sam u gradu i nikada nisam imala vrt. No više od svega voljela sam životinje i imala sam mnogo kućnih ljubimaca. 

O biljkama, priznajem, nisam mnogo razmišljala, tako da ne mogu tvrditi da sam od malih nogu sanjala o vrtu. Odluka da se bavim oblikovanjem pejzaža, odnosno dizajnom vrtova razvila se tijekom studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Tada nisam razmišljala o vrtlarstvu nego samo o dizajnu. No kako poslije diplome nisam imala dovoljno poslova od kojih bih mogla živjeti, prihvatila sam priliku da savjete o vrtu i uzgoju biljaka dajem na HRT-u, gdje i danas radim kao novinarka i urednica. Profesionalno bavljenje novinarstvom, a posebno temama vezanima uz zaštitu okoliša s vremenom je učvrstilo moju želju da probleme vezane uz prirodu ispričam, naravno, jezikom televizije, na svoj način. I tako je krenulo.

Iako zvuči jednostavno, ipak nije posve uobičajeno da djevojka iz središta grada završi “na gruntu“ i još ga pretvori u životni poziv.  Kornelija se na to samo osmjehne:

- Mnogi moji prijatelji koji su rođeni u Zagrebu kao i ja, odlični su jedriličari i redovno osvajaju više odličja od onih koji su cijeli život proveli na moru. Čini mi se da je i priča o ljubiteljima prirode na neki način slična i da su najžešći ekoaktivisti, planinari i općenito ljubitelji prirode upravo oni koji žive u gradu. To vrijedi i za mene. Odrastajući, jedini kontakt s prirodom bili su odlasci na izlete s roditeljima, moji kućni ljubimci i nešto malo cvijeća na balkonima. No tek kada mi se pružila prigoda da kupim malu zapuštenu drvenu kućicu s komadićem divlje prirode oko nje, javila se i želja da svoju struku, znanje i ljubav napokon provedem u praksi - govori nam Kornelija i na pitanje ima li u vrtu poslova koje manje voli od drugih odmahuje glavom, napominjući da sve ima svoju dobru stranu. 

- Volim sve poslove u vrtu, pa čak i plijevljenje jer mi omogućuje blizak kontakt s biljkama u vrtu. Tada mogu osjetiti miris tla i gledati leptire koji lete oko mene, pa mi se ponekad čini kako sam i ja jedan od njih. Ne smetaju mi ni teži poslovi jer znam da su  dobra prigoda da razgibavanje. Vrtlarstvo je općenito odlična tjelovježba i način da održavam kondiciju. 

Ne želim time umanjiti vrijednost bilo kojeg sporta ili vježbanja, no u ovoj fazi života nemam vremena za nešto takvo, pa radovi u vrtu postaju neka vrsta vježbi snage, istezanja i kondicije. 

S dolaskom u njezin život supruga Nine Šoštarića  njezina je životna priča dobila novo poglavlje. Zajedno su, ona ispred on iza kamere, napravili knjigu “Zeleni kvadrat“, a zajedno i danas snimaju njezine emisije “Vrtlarica“.

Kada brak nije samo paravan koji služi da bi se zadovoljila forma, i kada se dvoje ljudi osjeća ugodno u svojoj koži, svašta je moguće, pa tako i poslovna suradnja. Sjetite se holivudskih obitelji, mama, tata, djed, baka i unuci, svi su vezani uz film, kako glumom, produkcijom ili režijom. Nikome to nije neobično i nitko se tome ne čudi. Moj suprug Nino dolazi iz takve obitelji. Njegov je otac, Egon Šoštarić, bio je televizijski redatelj, pa kada danas s odmakom gledam na cijelu tu priču, čini mi se da se ništa nije dogodilo slučajno. Iako je Nino po formalnom obrazovanju fotograf, izgleda da je sudbina htjela da uz fotografiju svoju kreaciju nađe i kroz snimateljski posao i kroz režiju, kaže Kornelija. Iako je ispred kamere u vrtu samo Kornelija, kaže da priskoče i drugi kada i ako zatreba. 

- Nino mi ne dopušta da radim neke teške poslove, na primjer, podizanje tegle od 50 kg ili prozračivanje komposta. No kako cijela moja obitelj obožava vrtlarstvo, svi rade sve. Kada zalijevamo, naša kćerkica Barbara izvlači crijevo za vodu, a kada beremo svi se rastrčimo po vrtu, svatko na svoj dio. Nema tu pravila, svi radimo u vrtu i nitko to zapravo ne doživljava kao rad, više kao zabavu. 

Posebno se to tiče devetogodišnje kćeri Barbare koja je dobila prigodu koja se gradskoj djeci rijetko pruži - da spozna kako “nastaje hrana“. 

- Odlično se snalazi u vrtu i prava je mala vrtlarica. Sada joj je već 9 godina i zna sve posaditi i posijati. Sretna sam zbog toga što može doživjeti iskustvo kakvo danas nema mnogo djece, može ubrati jagode, ribiz ili papriku i odmah ih pojesti, čak bez pranja, jer nema straha od pesticida. Otpad od povrća nosi ravno u kompostište, i to je za nju posve normalna navika, nešto što gradska djeca nemaju priliku naučiti. Sretna sam jer provodi mnogo vremena u prirodi i na svježem zraku. A kako odnedavno ima i svog psića, naučila ga je da kopa rupe za sadnju cvijeća, tako da nam je u vrtu sada još veselije - smije se Kornelija i dodaje kako su svi motivirani željom da stvore divan vrt i da uzgoje zdravo povrće i voće, tako da se kupuje vrlo rijetko.

Kako je naša sugovornica vegetarijanka, gotovo da može živjeti  samo od onoga što uzgoji, ali ne i ostali članovi obitelji. 

- Obožavam mahune, krastavce i patlidžane, a od voća ribiz, grožđe i lubenice. No Barbara i Nino jedu sve, tako da naš ručak izgleda otprilike ovako: varivo od ribane buče, faširani šnicli i kotleti od boba ili slanutka za mene. Kuhamo i suprug i ja, oboje smo gurmani i volimo kuhati.

Unatoč tome, kaže Kornelija, ne razmišlja o nekom osjetnijem proširenju vrta, iako 

ni jedan vrt nikada nije posve gotov: - Mijenja se i izgled vrta, ne samo kroz godine i izmjenu godišnjih doba, nego rekla bih, iz dana u dan. Ta promjena je uzbudljiva i htjeli mi to ili ne, utječe i na nas. Prepustimo li se tome kao prirodnom fenomenu, prije ili poslije poželjet ćemo promjenu, nove biljke, novi kutak u vrtu, neko proširenje ili smanjenje. To se neprestano događa i u mom vrtu i ja uživam u tome. Uzgajam ono što voli moja obitelj, ali i nove stvari, tako da je moj vrt i neka vrsta eksperimentalnog polja. 

Nekad je sanjarila da će biti slikarica, ali time se, kaže, danas ne bavi jer je  to mentalna disciplina koja se ne može raditi površno i neredovito. Ali zato čita kad god stigne. 

- Čitam svašta, ali uglavnom ne ono što mi dođe pod ruku, nego ono što me tog trenutka zanima, bez obzira na to je li vezano uz neku vrstu samoedukacije ili je riječ o književnosti -  kaže. Mnogima je Kornelija zapela za oko i zbog svog prepoznatljiva stila od kojeg ne odstupa ni tijekom težih radova u vrtu. - Stil je dio osobnosti. Tko nema osobnost mora imitirati druge, a ja to ne želim. Stoga moj životni stil odražava i sve ono u što vjerujem, bez obzira na to je li riječ o odjeći, prehrani, stanovanju i sl. Kozmetika, odnosno njega lica i tijela dio su tog stila i meni vrlo važni, tako da dio preparata za njegu pripremam sama. To su prije svega kreme za lice, losioni i tonici. Mislim da previše vjerujemo kozmetičkoj industriji i da previše na nju trošimo. 

Kad je počinjala baviti se vrtlarstvom, slijedila je unutarnji glas i nije previše razmišljala o odjeku toga što radi, iako se nadala da će njezine poruke doprijeti do ljudi. Danas joj se svakodnevno obraćaju oni koje je ponukala da i sami gurnu ruke u zemlju.

- Zaustavljaju me na ulici i govore: Nikada u životu nismo sadili ništa u vrtu, niti se bavili vrtlarstvom. No gledajući vašu emisiju dobili smo veliku želju i kupili komadić zemlje na kojoj danas uzgajamo svoju vlastitu hranu. Ima čak i dosta onih drastičnih primjera gdje su ljudi kroz moje emisije toliko zavoljeli vrtlarstvo da su odlučili prodati stan u gradu, kupiti kućicu sa zemljom na selu i potpuno i promijeniti životni stil. I sama često ne vjerujem koliko sam utjecala na druge jer sam posvećena poslu i ne vidim se kao nekog gurua vrtlarstva, ali me ljudi svakodnevno demantiraju.

Sama radi svoju kozmetiku 

Moj životni stil odražava i sve ono u što vjerujem, bez obzira na to je li riječ o odjeći, prehrani, stanovanju i sl. Kozmetika, odnosno njega lica i tijela dio su tog stila i meni vrlo važni, tako da dio preparata za njegu pripremam sama. To su prije svega kreme za lice, losioni i tonici. Mislim da previše vjerujemo kozmetičkoj industriji i da, na kraju krajeva, previše trošimo na nju.

Cijela obitelj voli rad na zemlji, pa i kći Barbara

Sretna sam što je moja devetogodišnja kći Barbara dobila priliku doznati kako nastaje prava zdrava hrana. Sama zna sve posijati i posaditi, a voli i sirovo povrće.

‘Ljubav prema prirodi je i ljubav prema svim ljudima’ 

Kad činite dobro za svoj okoliš, pa makar to bio jedan mali zeleni kvadrat (vaš vrt), ako čuvate biološku raznolikost, hranite ptice, ne trujete podzemne vode, tada ostavljate iza sebe nešto dobro i pozitivno, nešto što nadilazi osobne granice i osobne potrebe.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!