Sve je to bilo spontano, a Šime i ja smo uvijek dobre volje, rekao je Dejan Lovren na početku podcasta Vatrena obitelj, gdje je gostovao s Vrsaljkom i prvo je pitanje bilo o njihovim nezaboravnim videima na društvenim mrežama za vrijeme SP-a u Rusiji, ali i poslije.

Vrsaljko se složio:

Pokretanje videa...

00:12

- Mi na dnevnoj bazi tako funkcioniramo, a opet ovisi o rezultatu i atmosferi. Ali smo veseljaci obojica i nastojimo tako provesti dane.

- Ma, s godinama smo još gori! - našalio se Lovren.

A to nije ni mali dio njihove interne zafrkancije, tvrde.

- Ni jedan posto - dobacio je Vrsaljko.

Taj dio priče obično započinje Dejan.

- Šime zna da kad ga nazovem, zvoni trostruko! Mora se javiti.

- On ne najavi da će me zvati, a ima toliko stvari koje želi iskomentirati, onda vidim da je aktivan i moram čuti što govori. A kad vidim poziv, nemam srca ne javiti se.

Potom su govorili o dogodovštinama iz vremena prve karantene kad je buknuo prvi val pandemije. Šime je imao susret s policijom...

- Karantena je dugo trajala, bio sam doma i jedan dan me prekrstilo kako ću poludjeti doma i da idem trčati. U zatvorenom smo kompleksu i vidio sam da neki ljudi hodaju, na distanci, mislio sam zašto ne bih i ja trčao, neću se zadržavati ni sa kime... I krenuo sam trčati. Taman u to doba dana su ljudi izlazili na belkone pljeskati (kao podrška medicinskom osoblju, nap. a.), a ja to nisam znao. I vidim svi na balkonima i plješću, a meni ništa jasno, plješću li meni što trčim ili što. Uto mi priđe policajac, pita me što radim, ja kažem trčim i on mi kaže "Ajde doma". Samo sam 'potonuo'. Netko iz obitelji mu je radio u upravi Atletica pa me samo upozorio "nemoj da se ponovi".

I Lovren je imao dogodovštinu u koroni:

Kovačićeva glava k'o bumerang

- Kuća mi je skoro izgorjela kad sam kuhao! Ozbiljno. U tim trenucima tražiš sebe, zaključan si tri mjeseca i ideš pokušati neke stvari koje nikad nisi radio. Sad bolje pečem.

I Šime se pohvalio kuhinjskom avanturom:

- Zatvorili su nas, a mi gladni, pa sam dečkima napravio jaja. Tražili su na oko, a dobili miješano nešto... Inače se u kuhinji ne snalazim, mogu oprati suđe eventualno.

Potom su se uspomene opet vratile na Rusiju. Na (ne)slavnu epizodu lošeg šišanja.

- Ono je definitivno najbolje šišanje ikad! Prvi je na redu bio Kova i kad sam ja ulazio, valjda su mu se već bili izrugali. Ja ulazim na vrata, on mi govori "Brate, stvarno loše". Vidio sam da je sve obrijano, nije dobro. Neke nade sam polagao u damu da će izravnati, ali nije se moglo. On je prvi stradao pa sam ja išao i osjetio da ona dobro kida iza, pola glave mi bijelo, ovi iza se rugaju. A on je rupe po glavi imao, Mandžo bafe... Kovu smo poslije na nulu ošišali i nismo uspjeli popraviti! - ispričao je Vrsaljko.

Kovačić je zapravo htio frizuru kao Beckham.

- A ispao je ko... iz tramvaja. Ostala mu je još crta kad smo ga nulu ošišali, kao da mu je bumerang oko glave. S čim ga je šišala? Sjekirom! - dodao je Lovren.

Pa su se vratili na društvene mreže. Na kojima Vrsaljko dugo uopće nije imao profil.

- Izludio me Deki da otvorim Instagram profil, a ja ne mogu odbiti. Kod njega u sobi snimili smo "Maricu" i tako je sve počelo. Nisam ništa znao na Instagramu, on mi je objašnjavao one filtere i čuda. Ali nismo to radili za van, nismo mi cirkusanderi da želiš biti smiješan na van, takvi smo naprosto. A "I like" mi je došao nakon što sam gledao neku komediju Jima Carreya.

Opet bih snimio 'Englezići, la pa-pa'

Posebno se pamti njegov pozdrav s Englezima nakon pobjede u polufinalu.

- Dosta mi se toga nakupilo i to je bilo... neću reći iz inata, ali podcijenjeni smo bili i toliko smo željeli pobjedu, pa mi je proradio inat, dišpet i kroz neku šalu sam htio koliko toliko da se nasladimo. Na fin način, koliko sam uspio. Opet bih to napravio. Nije mi se nitko od Engleza poslije javljao, nije to bilo ružno nego više upućeno našim navijačima, poruka da idemo dalje pa svaki sljedeći tako prođe. Nisam nikad više pogledao ni finale ni ostale utakmice ni isječke, ne mogu, ostalo je u najljepšim sjećanjima, ali ne volim ih opet gledati.

I Lovren se nadovezao:

- Pokušali smo dočarati narodu kako se zabavljamo i prenijeli smo prelijepu sliku. Zašto ne bismo tako i ovaj put. Ali opet, sve ovisi o rezultatu, nas je to nosilo, kao i naboj u Hrvatskoj, sve što smo čuli da se događa, ljudi su živjeli za to. Bilo bi lijepo da se opet skupimo i veselimo, Šime i ja ćemo se pobrinuti da dignemo to.

U prvom setu kratkih pitanja Vrsaljko je rekao da mu je jahta draža od jedrlice, da nije za VAR i da sluša svu vrstu glazbe, pa tako i rock i hip hop, a Lovren je izabrao JLo ispred Shaqire te Iphone ispred Androida.

O nedjeljnoj utakmici Šime je rekao da su Englezi pod pritiskom i premda imaju jaku reprezentaciju, možemo ih ugoriziti u bilo kojem trenutku, a Dejan je dodao:

- Ozljeda ide na bolje, dobro se osjećam, tu sam za ekipu, bio na klupi ili na tribini. Imali smo velikih padova u Ligi nacija, ali smo najjači kad je najpotrebnije.

I Vrsaljko se osvrnuo na svoje muke s ozljedama:

Goran Bare bio bi mi prvi gost

- Da mi je netko rekao nakon SP-a da ću toliko izbivati iz reprezentacije, rekao bih da je lud. Ali imao sam ozljede koje su došle na naplatu, odgađao sam riješiti ih i nakon SP-a došlo je vrijeme da ih saniram. Teško je bilo gledati moje dečke, s kojima sam toliko vremena proveo od 18. godine otkad sam u reprezentaciji i obožavam biti tu, družiti se i igrati za ovaj dres.

Kakvi su mlađi dečki? Ima li među njima potencijala za vaše nasljednike po zafrkanciji?

- Svatko je na početku povučeniji, ali vremenom se više opuste. Nemamo što prigovoriti, mladi momci su na mjestu i svima je drago što su tu. Ali nema nikoga da nastavi našu zafrkanciju. Rodiš se s tim - smatra Lovren, a Vrsaljko je objasnio:

- Nas dvojica smo godinama zajedno u reprezentaciji i uvijek je ista stvar: da ga u 4 ujutro vidim, nasmijao bih se. To je jednostavno tako, zašto, ne znam. Vuče nas nešto, neka energija, konekcija.

A na pitanje bi li se mogli zamisliti kao voditelji nekog zabavnog talk showa, Lovren je odgovorio ne, a Vrsaljko kaže da bi. A koga bi zvao za gosta?

- Mi smo toliko javnih osoba iskomentirali, ali ismijao bih se do suza da mi Goran Bare dođe u goste. Bare i ja bismo pretresali različite teme, ja bih ga ispitivao o politici, on mi je fascinantan, tako je opušten, sve što mu je na misli kaže, nema problema. Simpatičan mi je.

Od reprezentativaca bi za gosta pozvali Brozovića, ali na njega će se još vratiti kasnije. Vrsaljko je otkrio da je ljubitelj boksa i MMA, a Lovren je prepričao iskustva iz Rusije:

Na balkonu mi je bilo -31 stupanj

- Uh, stvarno je hladno, -31 stupanj Celzijev sam izmjerio jedne večeri kad sam izašao na balkon. Pa manje mi je u zamrzivaču bilo! St. Peterburg je prekrasan u ovo vrijeme, ali sad nisam tamo. Nevjerojatno mi je kako Rusi izdrže hladnoću. A liga je jaka, ne kao engleska, ali kad dođeš u Kazanj na -25 stupnjeva, loš teren... nije lako pobijediti.

- Možeš meso vješati vani k'o veš! - našalio se Šime i nastavio:

- Nisam još bio kod njega u Rusiji, ne kažem da neću. A u Madridu je baš vruće...

Obojica su sezonu završila kao prvaci. Kako je Šimi bilo doći pred oči kapetanu Modriću nakon ludog raspleta La Lige?

- Ma lagano! Ali sam razmišljao, kako je on zabio za Realovu pobjedu u zadnjem kolu, kako bi mi bilo doći mu da mi nismo pobijedili pa da je Real postao prvak njegovim golom.

A Lovren je dobacio:

- Ma on više nema mjesta za trofeje, daj bježi...

- I nije mu dosta. On će igrati do 40., prešišat će Ibru i sve - uvjeren je Šime.

U tom zadnjem kolu La Lige Atletico je pobijedio Osasunu u utakmici u kojoj je Ante Budimir zabio gol, ali se i zakačio sa Stefanom Savićem. Ante nije htio reći što se dogodilo...

- Stefan mi je prijatelj, svaki dan se družimo, čujemo... Svaki od njih ima svoju verziju, nisam se miješao, ja sam našao drugi žrtvu i vodio svoju borbu.

Uto se u razgovor uključio i Budimir šaleći se:

- Poslao je Grbića na mene u tunelu, najvećeg!

Dakako, bila je to šala, Šime je otkrio da nije ni bio u tunelu, niti je ikoga razdvajao niti spajao, kako kaže.

U drugom setu kratkih pitanja Vrsaljko je rekao da se u reprezentaciji najbolje oblači Kovačić, a onda je krenula priča o tome tko najviše kasni.

Najbolji auto ima Barišić

- Kapetan! Uvijek je na knap, ako dođeš u 31 minutu, plaćaš kaznu, a on stiže točno u 30 - kaže Lovren, a Vrsaljko je ispričao:

- Danas na ručku u 29 minuta i 45 sekundi samo je krenuo stampedo, šprint, upadaju kroz vrata, šou. Jer smo uveli neke regule za telefon prilikom objeda, kašnjenje... to je super. Imali smo i u Rusiji kazne, ne sjećam se tko je najviše plaćao.

- Bit će Reba i Perišić - dometnuo je Lovren.

- Perja u sekudni točno zna kad treba krenuti i dođe u sekundu točno - kaže Šime.

- Kao da je iz Švicarske - složio se Dejan.

Na pitanje tko ima najbolji automobil, Lovren je rekao:

- Ja nemam više. Sad ima Barišić. Ili Luka...

- Uskoro! - dobacio je iz druge prostorije Modrić.

Kako su se naviknuli na vrijeme bez mobitela?

- Više je to nekad navika imati mobitel za ručkom, ali super je ovako, više pričamo, družimo se. Luka je jednom rekao kako se okreneš za ručkom i kako tko pojede, 18 od 20 bleje u telefon - kaže Šime.

A karta li itko?

- Sve manje, nažalost. Vrijeme se mijenja, ali ima još bećara koji vole kartati, to je u redu, naravno ne do kasnih sati, ali bitno je družiti se. Zato smo i uveli pravilo da nema mobitela i bolje je, više razgovaramo o nečemu što inače ne bismo nikad.

A tko najzdravije jede?

- Lovren! - ispalio je Vrsaljko.

Ja?!

- Nenormalno je kakve salate ide raditi, slabo mi je! Meni se ne da ni ući u taj dio gdje su pomidori i salate. Mislim, svi mi jedemo zdravo, ali on uživa u tome - objasnio je Šime.

Dejan mora kapetanu raditi salatu

- Ja stvarno volim salate. A i imam presing jer kapetan je pored mene pa mi kaže da mu napravim dobru salatu, to mora u gram biti zasoljeno. Ako ne, odmah pita što si ovo stavio - priča Lovren.

Obojica su se raspričala o svom djetinjstvu.

- Bilo je super, odrastao sam u ljubavi, zabavi i igri, uz dvije godine mlađeg brata. I uvijek uz loptu, na ulici ispred kuće s prijateljima. S 14 godina otišao sam u Zagreb pa nisam baš povezan s društvom iz djetinjstva, prijatelji su mi većinom dečki s nogometa, a iz škole ne baš - ispričao je Vrsaljko.

Lovrena su roditelji kao dijete odveli u izbjeglištvo.

- Imao sam prelijepo djetinjstvo u Njemačkoj, roditelji su me upoznali s pravim svijetom od početka, gledao sam kako imamo i ništa nam ne fali. A u pozadini gori... Pravu situaciju sam shvatio kad smo se vratili u Hrvatsku. Sve je to bilo s razlogom, svi smo izašli jači, obitelj se održala na okupu, dok se danas obitelji raspadaju zbog sitnica. Tu sam vidio izdržljivost roditelja, da se nikad ne treba predati, ni kad je najteže, bilo financijski, bilo sa zdravljem, bilo da je pitanje preživjeti za sutra. To nas je ojačalo i danas možemo biti ponosni kroz što smo prošli. Volio bih da je to i moj brat doživio, ali deset je godina razlika među nama i kad je on postao dečkić od deset godina, ja sam već išao u Lyon, tako da nije doživio taj osjećaj neimaštine. Što je meni izgradilo karakter.

Šime je u Zagreb došao već s 14 godina. Sam.

- Htio sam ići jer je to bio poziv koji se ne odbija, nogomet. To je ljubav, ideš, ne razmišljaš što dolazi. Kad sam došao i krenuo u poces ubrzanog odrastanja u muškarca shvatio sam na što sam se odlučio, ali tada je to bio izazov kojem nikad ne bih priznao poraz. Pobijedio sam u toj utakmici, to me izgradilo. Bilo mi je super.

No, najprije je bio na Poljudu.

- Trebao sam u Hajduk, bio sam na dva turnira u Zagrebu s njima, osvojili smo ih i ja sam dobio nagradu kao najbolji igrač, ali tadašnja struktura Hajduka nije se mogla dogovoriti s gospodom iz Zadra pa je došao poziv Dinama i nisam puno dvojio. Bilo mi je super, šest mjeseci u domu, otkrivanje samog sebe...

E, onda su prijatelji otkrili o sebni nešto što ni sami dotad nisu znali.

U domu su stariji matretirali mlađe

- Čekaj, pa i ja sam bio u istom tom domu, i to tri godine! - uskliknuo je Lovren.

- Ja šest mjeseci i morao sam otići jer sam vidio da će to biti... Ja sam kao sportaš trebao više odmora, a bili smo šestorica u sobi i svaki dan planiranje neke ekshibicije. Ali, kao u vojsci, morao sam čistiti jednom tjedno svima krevete. Odlično mi je došlo. Dobiješ ocjenu na kraju za čišćenje, gleda se zboj ocjena i ako je katastrofa, letiš iz doma.

A i ti su domovi poprišta onoga što danas nazivaju prankovima.

- Prvi put kad sam došao u sobu, namjestio sam si krevet da idem spavati, a krevet propao! Namjerno su izvukli daske - sjetio se Lovren.

- Ja se sjećam kako smo se prvih par dana skupljali ispred, gledaš tko, s kim, kako, dok stariji nisu pohvatali tko je novi došao. I onda krštenje - pričao je Vrsaljko i nastavio:

- S kovanicom od 20 lipa moraš mjeriti sobu pa te na pola pita koliko si izmjerio. Ti kažeš 420, a on kaže "Nije nego 450, ajde ponovno!" Ili guraš zid, pucaš iz metle... Nas su poredali uza zid u čučanj i rekli tko najdulje izdrži, njega neće dirati. Mišići bole, ali rekao sam si "Nećete me krstiti" i pobijedio sam. Ja ne bih tako na novima, ja bih samo kroz pozitivu, a ondje je bilo i ružnih trenutaka. Izazov je među toliko muškaraca, a cure su na trećem katu i ne možeš ići do njih. Ja sam prvih dana stvarao prijateljstva gore i svaki put mi je dolazila jedna žena i zapisivala me. Dok mi nisu nazvali roditelje i zaprijetili da će me izbaciti iz doma. A ja nisam ni znao da se ne smijemo družiti.

Ima li toga danas?

- Danas je inicijacija uglavnom da moraš pjevati ili predstaviti se na neki način - rekao je Lovren, a Vrsaljko je dodao:

- Ali svaki dan si u nekom izazovu u svlačionici, moraš biti spreman da se nešto može dogoditi. U našoj reprezentaciji nije toliko, OK smo, ali Talijani su svašta u stanju jedan drugome napraviti. Ja nisam imao neugodno iskustvo, ali sam se nagledao tužnih situacija. Znali su deep heatom namazati gaćice suigraču pa ga cijeli trening gledaš kako šprinta, ili otvaraju vrata automobila drugima...

Kad je krenula priča o (ne)sportskom životu, Šime se do suza smijao slušajući prijatelja kako prepričava da je znao izaći sa suigračima do jutra, ali da ne popije ni kap alkohola.

- Naravno da sam se i porazbijao i hodao na koljenima, ali često i kad sam s ekipom bio vani nisam ništa pio jer znam prioritete. I danas mi je tako, za sve postoji vrijeme i mjesto. A Šime se smije jer se sjetio dana kad sam bio na koljenima...

Obojicu je vodio po jedan veliki trener svjetskoga glasa.

- Klopp je zahtjevan čovjek sportski, a privatno potpuno shvaća svaku ljudsku potrebu. Ako tražiš 2-3 dana slobodna, zna da je potrebno. Ali sportski je životinja! Ne bira riječi, traži od svih igrača 100 posto u svakom trenutku i iznimno je inteligentan, zna svaku situaciju procijeniti, zna što reći u trenutku kad lošije ide, neku šalu... - ispričao je Dejan i naveo primjer:

Naježim se na Liverpoolovu i hrvatsku himnu

- Prije finala Lige prvaka protiv Reala 2018. atmosfera je bila... Prvi put je klub bio u finalu nakon dugo godina, nervoza se vidjela, i na sastanku prije utakmice vidio nas je kako se svi znojimo. On nam kaže "Momci, nasmijte se malo", mi ga gledamo... I on malo spusti hlače i pokaže nam da nosi gaćice CR 7! Zna izvući iz takvih situacija, tad nas je opustio... Možda, nažalost, ne svakoga. A kad mu Mane nije htio dati ruku, izjavio je mirno da mu to nije ni prvi ni zadnji put u trenerskoj karijeri, ali znam što mu je u svlačionici rekao.

Vrsaljkov je trener karizmatični Diego Simeone.

- On ima drugačije gledanje nogometa, nenormalna emocija, koju prenosi na nas pa nam je stil igre agresivan i intenzivan. Zahtjevan je, dugo trebate da stekne povjerenje u vas, izvlači maksimum i trebate biti spremni kad vas zatreba, bilo to pet ili deset minuta. Što je bilo jučer, ne vrijedi za danas. U teškim trenucima okupi nas igrače na centru, sjednemo i od svakog nešto pokuša izvući, što proživljavamo. I svatko drugačije gleda na tu situaciju pa on to komentira, gleda... Ono što vidite je suprotno od onoga kakav je u svlačionici. Nikad nije komentirao nekog igrača javno, sve što ima, riješi u svlačionici, ali ne ulazi u dijaloge s igračima, vi ste tamo da radite i trenirate, on bira i odlučuje.

Lovrenu je igranje za Liverpool bio poseban doživljaj.

- Kad sam prvi put igrao na Anfieldu, za Southampton protiv Liverpoola, nikad neću zaboraviti, čudio sam se što je ovo. Cijeli stadion je grmio, naježiš se, a igraš za protivnika. I kad sam prešao u Liverpool, naježio sam se svaki put kao i na hrvatsku himnu. Znam da se svaka momčad trese kad dođe na Anfield. Liverpool je poznat po preokretima, jedan sam režirao i ja golom dortmundskoj Borussiji. Tata je bio presretan jer uvijek mu je bio san biti na takvim utakmicama, a ja sam u tim trenucima htio uletjeti među navijače. Kao Šime u Belgiji...

E, tu je krenula nova runda zafrkancije. Oko Vrsaljkova 'leta' na utakmici protiv Belgije prošli tjedan.

- S Lukakuom smo stalno imali duele, vidio sam da traži igrače da ih grabi, kao da hoće pokazati da je jak... Htio sam mu skratiti putanju lopte, nisam uspio i kad sam vidio da mi odlazi lopta, još umoran i pod tenzijom... Morao sam negdje to izbaciti. Da je bio beton, bacio bih se na beton, osjetio sam tako. Znam da izgleda malo... čudno, neočekivano, znao sam da neću do lopte doći, gledao sam samo da ne narušim zdravlje nekom na zagrijavanju - objasnio je Šime.

Suarez je baš miran i ljubazan

Vrsaljko je rekao da nema najdražu knjigu jer nema strpljenja čitati, da mu je najdraži grad Zadar, a Lovren da mu je najdraža pjesma Oliverova "Bez tebe", lik u seriji Al Bundy, a broj 6. Potom su krenuli nabrajati najbolje klupske suigrače.

- Salah mi je i prijatelj i sjajan nogometaš, Firmino je top igrač kojeg je jako teško čuvati, Mane što da kažem, Šime zna kako je protiv njega... U Southamptonu sam igrao s Lukeom Shawom, koji je sad u prvih 11 engleske reprezentacije, pa s Hugom Lloris, u Lyonu s Umtitijem, Lacazetteom, Martialom... - rekao je Lovren, dok je Vrsaljko istaknuo:

- Oblak me impresionirao, iznenadio me Luis Suarez, završnica mu je baš posebna. Pa Torres, Gilardino... Suarez? Ne grize više. Taj karakter i želja za golom doveli su ga daleko, ali ne mogu ući u to zašto je grizao. Izvan terena je miran, ljubazan, šali se...

Na pitanje koji je najposebniji hrvatski nogometaš obojica su odgovorila Marcelo Brozović.

- Imaju ljudi pravu predodžbu o njemu, itekako - našalio se Lovren pa nastavio:

- Smiješan je, a vrhunski igrač. Prije finala SP-a pojede dvije kile čajne, dva kroasana i popije colu pa istrči 15 km! Pitaš ga kako, a on samo pokaže čajna prema nebu. Ja da to pojedem, četiri dana ne bih došao k sebi. Za njega nema pravila.

I Vrsaljko je slikovito opisao ponajboljeg veznjaka svijeta:

Broz ti sašije u facu pa si ti misli

- Njegovo je mentalno stanje kad ustaje ujutro i kad ide na teren isto, nema velike razlike. Ja sam s njim bio u Interu i reprezentaciji, dobiješ dojam da je povučen i ne priča puno, ali iznimno je inteligentan i dobra duša, ima veliko srce i obožavam ga. A kad treba nešto reći, sašije ti u facu pa si ti misli.

Zenitov je stoper i te kako počeo razmišljati što nakon karijere.

- Nisam poduzetnik, ali gledam poslije karijere što i kako, da ne dođem u fazu da ne znam što raditi. Uveo sam i Šimu, Luku, Matea i radimo na nekim stvarima što je jako dobro za nas i našu budućnost. Prošao sam dosta u životu znam što ne valja, a što valja. Bio sam u top hotelima i ako već imam mogućnost, napravit ću kako spada i dati ljudima što zaslužuju. Isto kao i s modni brendom, da bude kvaliteta, jer danas se svašta prodaje. Ali to mi je više za gušt, a ljudi su prepoznali, pogotovo parfeme.

Sjetili su se i kako su im neki novinari pogrešno čitali s usana u Rusiji:

- Sjedili smo na presici i ja gledam jednog novinara i kažem Dejanu "Vidi čovjeka, isti Strinić". A netko je čitao s usana i napisao da sam rekao "Vidi one sisare" Pa stvarno bi morao biti budaletina da kažeš tako nešto pred kamerama - ispričao je Vrsaljko, kojeg je Lovren, osim na društvene mreže, navukao i na PlayStation.

- Navukao me na "Call of duty" i kad smo jednom igrali, ja nakon 5-6 sati odem spavati, a žena mi kaže "Pa ti se treseš, pucaš u snu"! Užas. Kad se pretjera stvarno nije dobro, gledaš bombe kako lete, ne spavaš, drma te adrenalin... Pa sam se na formulu prebacio.

Obojica su puna tetovaža.

- Zasad sam stao, ali ne kažem da više neću ili da nema mjesta, uvijek ima mjesta, možda se išaram cijeli, ne znam, nemam kočnice - rekao je Vrsaljko pa ispričao jednu anegdotu:

- Išao sam na magnetsku rezonanciju i imao sat, koji sam skinuo, ali skida on meni i narukvicu. Trlja, trlja, dok nije shvatio da je to tetovaža. Imam i jedno srce, koje je nastalo sačuvaj Bože kako. Cijeli dan sam bio s tattoo majstorima i na kraju večeri, kad smo već bili umorni, odlučili smo da svatko nacrta sebi srce. I on mi ga je zabužao u prst srce i to je to. Nastalo je kroz šalu i podsjeća me na taj prekrasan dan.

Tata, zašto plačeš?

Šime je bio i inspiracija za tetovažu, jedan si ga je navijač tetovirao kako leži na zastavi.

- Znam tko je tetovirao tu moju sliku, ali nisam ga upoznao. A ta je fotografija nastala spontano. Bio sam baš umoran, a zašto sam legao na zastavu, ne znam, ali od srca sam legao i odmorio se. Kad vidim tu fotografiju... sjetim se koliko sam umoran bio, haha!

Lovren je, pak, nakon pobjede nad Englezima plakao u kameru.

- I baš sam nedavno sa sinom gledao YouTube i izbacio mi je taj video. Pita me mali: "Tata, zašto si plakao?" Rekao sam mu da će shvatiti tek kasnije, kad vidi što smo napravili. I opet mi je došlo da zaplačem, da plačem na svoje suze. Nadam se da ćemo opet plakati, Euro je pred nama.

- Pa da se opet dobro isplačemo - dodao je Šime.

A šanse?

- Sad znamo što možemo i nova generacija je došla i znaju što je moguće s nama. Velik motiv imamo, kao i ozbiljnu momčad, ali moramo biti pravi od prvog trenutka. To znači vjerovati u sebe i imati podršku naroda. Mi smo to osjetili u Rusiji, koliko god smo daleko bili. Vjerujem da će se paliti baklje u nedjelju... - rekao je Lovren.