'Vratili smo se, Njemačka se u online nastavi skroz pogubila'

Jedan od razloga emigracije u Njemačku 2019. bilo nam je obrazovanje. Zagrebačke škole moje djece bile su neumjerena tvornica petica, puna stresa i kaosa, enormnih pritisaka zbog ganjanja ocjena za upis, kaže nam Željka Babić, copywriterica i content writerica.

Svoja iskustva s njemačkom školom podijelila je s 24sata lani u listopadu. U međuvremenu, vratila se s obitelji u Hrvatsku, ovaj put u Rijeku. Na kraju još jedne školske godine, koju je dobrim dijelom diktirala epidemija korona virusa, razgovarali smo s njom o usporedbi njemačkih i riječkih škola.

Tri mjeseca bez kontakta sa školom

- Bili smo presretni opuštenom njemačkom školom. Tamo se jako pazi na količinu gradiva. Ideja je da djeca misle, promišljaju, kritički i kreativno te nauče izražavati svoj stav. Po tri predmeta dnevno dopuštala su djeci da opušteno uče. Spram našeg gradiva, njemačko je gradivo smiješno, ali podižu samosvjesne, odgovorne i artikulirane građane - prisjeća se Željka ističući kako su im pretpandemijski dani u Njemačkoj bili divni.

- Ali onda je došla pandemija. Na moj užas, Njemačka se loše snašla, barem naša škola i regija u kojoj smo bili. Iako je lani bila među 20 najboljih njemačkih škola, mlađe dijete nije imalo kontakt sa školom puna tri mjeseca. Stiglo je pismo s popisom literature. I to je bilo to - otkriva Željka. Starije je dijete, dodaje, imalo angažiranijeg nastavnika.

- Buknuli su nagomilani problemi, manjak opreme, zaostala tehnologija, sporost u digitalnoj transformaciji i poslovično loš njemački internet... Pritom se Njemačka bori i s manjkom nastavnika zbog optimizacije koju su provodili menadžeri, ne razumijevajući osobitosti nastavničkog posla. Puno očekivanja za relativno male plaće u njemačkom kontekstu dovele su do toga da ljudi ne žele biti nastavnici. Nekad imate osobe iz npr. Rusije koje jedva pričaju njemački - recimo B2 - a predaju u školama. U pandemiji, uz dodatni odljev ljudi iz sustava, škola moje djece jedva je pokrila obaveznu nastavu. Ekonomiju je predavao učitelj iz tjelesnog, koji je djeci rekao da on to niti razumije niti voli, a biologiju nisu imali - nije imao tko držati. Dijete mi je neocijenjeno iz biologije. Jednostavno je nisu imali. To je realnost njemačke škole trenutno - ističe Željka.

Škole zatvorene i do 100 dana

Njezine dojmove potvrđuju i podaci OECD-a, ali ne samo za Njemačku. Primjerice, 1,5 milijardi učenika u 188 zemalja doživjelo je zatvaranje škola, a u veljači je manje od 40 posto škola u 13 zemalja u kojima je OECD provodio istraživanje otvorilo vrata. Mnoge srednje škole u Njemačkoj i u protekloj su školskoj godini bile zatvorene od 15 do 30 dana. Pandemija se posebno osjetila u talijanskim školama, koje su bile zatvorene i do 100 dana, navodi Deutsche Welle.

- U međuvremenu smo vidjeli kako su se Hrvati organizirali u nesavršenu - ali nama tad nepojmljivo naprednu TV školu, redovitu video nastavu i sva ostala čuda kojima su se Hrvati, navikli na kaos i prepuštenost sami sebi, snašli u nenormalnim uvjetima. Nakon godine njemačke lockdown škole - a da moja djeca još nisu dovoljno savladala jezik - zaključili smo da edukacijski dugoročno neće biti dobro ako se ne vratimo - govori naša sugovornica.

Iako nisu imali nikakva očekivanja, ističe, dočekalo ih je ugodno iznenađenje. OŠ Turnić i Prva hrvatska sušačka gimnazija, kaže nam, ponudile su digitalno zrelu nastavu, odlične materijale, redovitu nastavu i uz “lockdownski” kaos pomogle djeci da nadoknade gubitke s puno razumijevanja, takta i ljudskosti.

- Naše dvije škole pokazuju da i unutar ovog i ovakvog sustava ima prostora za bolji, napredniji i digitalno zreliji rad. Koliko sam čula, riječki su nastavnici i u nemogućim uvjetima dali sve da osiguraju što bolju nastavu. Čula sam da su neki od njih čak i snimali videa u zahodu - gdje su jedino imali mir od drugih ukućana ukopčanih u svoje kućne škole i urede; pokazala se otpornost i da je ljudima stalo - kaže Željka Babić, ipak svjesna da je teško uspoređivati jabuke i kruške.

Depresiju i anksioznost osjeća sve više mladih

- Njemačka škola dobra je u smislu rasterećenosti od viška činjenica, ali kad je kriza zakucala na vrata, narod navikao na red i upute dosta se teško snašao. Obje riječke škole koje pohađaju moja djeca imaju fokus na temama održivosti, posvećuju pažnju emotivnoj zrelosti, obje su iznimno zrele što se tiče ocjena - pa hrabre djecu da podnesu i ocjene koje nisu 5 - zaključuje ona ističući kako bi ipak bio pogrešan zaključak da su hrvatske škole bolje od njemačkih.

Ova mama zadovoljna je kako se rasplela obrazovna situacija za njezinu djecu, no nažalost mnogo je i učenika i roditelja koji takva iskustva nemaju. Istraživanja Instituta za društvena istraživanja među učenicima pokazuju kako su se kod djece zbog pandemije i izolacije povećali depresija i anksioznost. Online nastava nije se provodila jednako u svim područjima. Više od polovice učenika izjavilo je kako je pandemija negativno utjecala na njihovu motivaciju za učenjem, mentalno zdravlje i izvanškolske aktivnosti. Ipak, značajnijih izmjena, barem što se tiče organizacije nastave u idućoj školskoj godini, neće biti. Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja već najavljuju kako će se i dalje primjenjivati model A, B i C u slučaju potrebe, kao i stroge epidemiološke mjere, te razredni “mjehurići”, maske u razredima. Ovaj model cijenjen je na međunarodnoj razini, poručuju iz ministarstva, pa ga je ministar Radovan Fuchs po treći put predstavljao Hrvatskoj zdravstvenoj organizaciji. U Hrvatskoj se, kažu, 98 posto razredne nastave održalo uživo, a u školama je bio i najveći broj učenika završnih razreda, njih 90 posto.