Jedna jedina i neponovljiva glazbena diva Josipa Lisac danas slavi svoj 70. rođendan. U svijet glazbe ušla je vrlo mlada i odlučila je u njemu ostati zauvijek i ostaviti neizbrisiv trag...
Voljela narodne, s 18 operirala nos, otac joj nije znao za slavu
Glazbena diva Josipa Lisac danas slavi veliki 70. rođendan. Rođena je u 14.02.1950 u Zagrebu, kao dijete državnog službenika Josipa i majke kućanice.Ane u građanskoj obitelji. Još je kao dijete pokazivala interes za modu. Zabavljala se krpicama i šivala haljine za svoje lutke. Osim mode u djetinjstvu je voljela čitati knjige, a vrlo brzo zaintrigirala ju je glazba. Tad se rodila velika ljubav koja traje i danas.
S deset godina počela je pjevati u Dječjem Zboru RTV Zagreb. Najviše je pjevala klasičnu, sakralnu i etno glazbu. Taj isti zbor se 1961. godine okitio vrijednom titulom najboljeg dječjeg zbora svijeta u Francuskoj. A sve to što je naučila u dječjem zboru, Josipa je nastavila primjenjivati kroz ostatak karijere u svojim pjesmama. Upisavši srednju školu počela se zanimati za moderniju glazbu, ponajviše za rock i jazz. Prvo je 1967. ušla u grupu 'O'Hara', koju su većinom činili učenici zagrebačke tehničke škole.
Iako je bend postojao i dvije godine prije Josipina ulaska, tek njezinim dolaskom ostvarili su najveće uspjehe. Nastupali su u Domu Omladine u Beogradu te su skupili nekoliko festivalskih nagrada. Toj grupi je brzo došao kraj i Josipa je 1968. godine počela nastupati s bendom 'Zlatni akordi'.
Mediji su je odmah primijetili jer je bila posebna. U to doba posjetila ju je ekipa Yugopapira u njezinom obiteljskom domu.
- Volim narodne pjesme. Odmaraju me i stvaraju domaći štimung. Uvjerena sam da bih ih dobro izvodila i na javnim nastupima. Dok pjevam narodne, u mom glasu nema prizvuka zabavnjaka. Prave bosanske, ličke. Pogodim im pravi ton. Ima lijepih narodnih pjesama - rekla je Josipa kad su je pitali što misli o toj vrsti glazbe.
Otac joj je porijeklom iz Možaluka kraj Ličkog Osika, a majka iz Udbine. Živjeli su, kako su tad ispričali, teško, u lošim stambenim uvjetima i s jednom plaćom.
- Uopće nisam znao za njen uspjeh. Otišao sam u Njemačku, u namjeri da povećam naš stambeni prostor. Tamo sam nastradao u prometnoj nesreći. Sad sam se vratio. Pristupaju mi prijatelji, čestitaju. A ja ne znam na čemu. Ako je stvarno tako, želim joj svaku sreću. Bilo bi stvarno lijepo. Jasna stvar, ja sam radnik. Mučim se za koru kruha ... Josipa je dobra. Ali ne volim da je ljudi mnogo hvale. Pokvari se čovjek od tog - ispričao je tad njezin otac. Novinare je zanimalo i koliko će Josipa zaraditi od prve ploče.
- Ne znam kako to uopće ide. Neki postotak ću sigurno dobiti, ali meni je neugodno uopće i pitati za to. Potom su pitali njezinu majku kakve želje ima za Josipinu budućnost.
- Samo hoće da sa svakim postupa ravnopravno. S doktorom, radnikom ili profesorom - rekla je.
A iako je to malo poznato, pjevačica je sredinom 2000-ih priznala kako je na početku karijere, kad je napunila 18 godina, bila na plastičnoj operaciji.
- Nemam ništa protiv estetskih operacija. Nos sam operirala u bolnici u Biogradu kada sam imala 18 godina i kada je takvo što bilo šokantno. Nakon toga nikada nisam išla na estetske operacije - rekla je Josipa.
Ubrzo je osvojila bivšu državu svojom scenskom pojavom i bojom glasa. U to vrijeme predbacivali su joj da je bezobrazna prema drugim pjevačicama. Pjevačica je nakon nastupa u Opatiji 1970. godine o tome progovorila za Yugopapir.
- Užasno se osjećam. Govorili su mi da se pravim važna, da sam prepotentna, da sve omalovažavam, da sam bezobzirna... - rekla je Josipa u to vrijeme za Yugopapir.
Pjevačica je tih godina tvrdila da je na nju pokrenuta prava hajka. Pojedini kolege su joj sve zamjerali. Čak i kako se odijeva. Neki su tvrdili da nema ukusa. Jedini koji je tad stao uz nju bio je Arsen Dedić.
- Mi smo takvi, uvijek radije pronalazimo slabosti s namjerom da nekoga ‘pokopamo’ nego da nekome pomognemo zbog njegovih vrijednosti. Treba li uopće raspravljati o tome je li Josipa izuzetna pojava u zabavnoj glazbi? - pitao se 70-ih veliki Arsen.
A onda, niti godinu dana poslije, 6. veljače 1971. godine u Petrinji, dogodio se za Josipu presudan trenutak. Ušla je u vezu s pjevačem Karlom Metikošem. Iako se nikad nisu vjenčali, bila je to ljubav sve dok ih smrt nije rastavila.
Prve godine njihovog zajedničkog života rezultirale su 1973. albumom ‘Dnevnik jedne ljubavi’ koji se i danas svrstava u antologiju domaće glazbe. Zahvaljujući Josipinom osebujnom glasu i pojavi, a Metikoševom talentu za,skladanje i suradnji s Ivicom Krajačem i Miljenkom Prohaskom nastala je 1975. prva domaća rock-opera ‘Gubec-beg’.
Josipa i Karlo tad odlaze na tri godine u Ameriku, a zahvaljujući njegovim skladbama ona postaje prava hrvatska glazbena diva. Pjevačica se rado prisjeća najljepših trenutaka s pokojnim suprugom:
- Zahvaljujući Karlu obišla sam i cijeli bivši SSSR. Kušala sam tamo najbolji šampanjac, kupala se u njemu i prala zube, a i jela najskuplji kavijar na svijetu. Ljudi su komentirali: ‘Kakva dekadencija!’'.
Prva godina u SAD-u bila je plodonosna. Josipa je 1975. u New Yorku imala inicijalni koncert pred novinarima i producentima o čemu su izvijestili New York Times i Billboard. Album ‘Made in USA’ bio je prvi hrvatski masteriran LP snimljen u prestižnom Studio 55 u Los Angelesu. Snimila je i jazz album s velikanima tog žanra - Erniejem Wilkinsom, Clarkom Terryjem, Johnnyjem Bassom... pod naslovom "Josipa Lisac & B.P. Convention big band international".
A kad se vratila doma, njezina karijera je doslovno 'eksplodirala'. Sudjelovala je u dva američka filma ('Dirty zone' i 'Lost Hero'), osvojilo nebrojeno puno nagrada, a pojavila se u kultnim 'Smogovcima' u epizodi "Vjenčanje Dunje i Mazala".
Ali cijela ta idila naglo je prekinuta. Karlova iznenadna smrt, 10. prosinca 1991. šokirala je sve. Taj događaj Josipa je opisala:
- Napustio je ovaj svijet u društvu lijepe gospođe smrti, koja je došla nepozvana, kraljevski, u snu’. Novinarima Jutarnjeg lista tad je rekla i kako si neće dopustiti 'nikakve depresije':
- Nisam usamljena, sama jesam. Volim biti u društvu sa - sobom. Treba znati biti u društvu sa samim sobom. To je teško, jer neki trenuci uvijek vrebaju...pogotovo kad smo najslabiji. Tuga je uvijek prisutna, nikad ne odlazi... Ranjena sam, nikad neću zacijeliti... Znate, ja sam i slaba i nježna i - snažna zvijer. Ne dopuštam nikakve depresije. Znam se kontrolirati. Karlo je znao reći: Josipa? Ona je tako divna, tako nježna... ali na pozornici je zvijer. Tada je to neka druga Josipa. To je istina
Karlova smrt zabrinula je mnoge njihove prijatelje. Kako kaže Josipa, brinuli su se hoće li ona moći živjeti bez njega:
- Kad je moja prijateljica Beti Jurković, koja je jako voljela Karla, iduće jutro saznala da je Karlo umro, nazvala me i pitala:"Čuj, zanima me samo jedno. Jel' ti misliš dalje živjeti ili ne?" Ja sam joj odgovorila"Ne brini se, ja ću živjeti". Uz takvu baštinu kao što je bila naša ljubav, uz takav divan život koji mi je pružio Karlo, da sam bilo što drugo odlučila osjećala bih se kao da sam izdala sve ono što smo zajedno stvarali i imali - rekla je jednom prilikom pjevačica.
Otada u spomen na prerano preminulog životnog partnera, koji je u doba smrti imao 52 godine, radi koncerte u njegovu čast svake godine i niti jednu nije preskočila.
- Uvijek sam govorila da postoji samo jedna ljubav. A neki bi željeli dvije, tri, ili čak četiri. Koje li bahatosti? Znači da nijednom nisu doživjeli onu pravu i da je još uvijek traže. Karlo je za mene bio i ostao poseban. Nakon njega u mom srcu više nema mjesta, ono je zauvijek popunjeno - objasnila je Josipa.
Prije par godina voljenog Karla prisjetila se uz citat: 'Sanjala sam život jer sam s tobom živjela san. U tom snu poljubio si me, a ja sam drhtala od sreće koja se miješala s tugom jer sam jedva čekala da ti kažem... Karlo, tako mnogo njih mi govori da je gotovo, ali ja znam da nije. U prevelikoj želji da mi pomognu, tako griješe. Griješe jer nije gotovo'.
Josipa i danas nastupa, a omiljena razbibriga joj je igranje golfa, s čim se ponekad pohvali i na društvenim mrežama.
- Radije ću kad je lijepo vrijeme igrati golf nego raditi marmeladu - rekla je Lisac u svojem stilu.
Titulu dive odbija. Jednom prilikom rekla je da prevrće očima na to kad joj ljudi priđu i kažu: “Vi ste istinska diva”
- Danas se svatko može nazvati divom i ja im vrlo rado prepuštam tu titulu - rekla je 2014. pjevačica. Dodala je da odavno ne pripada estradi u kojoj se govori o celulitu, stražnjicama i drugim vulgarnim detaljima koji zabavljaju publiku.
NOVA EPIZODA 'ZENZACIJE'
Pokretanje videa...