Brijuni kao nacionalni park do 1990 god. bio je pod ingerencijom tadašnjeg Saveznog izvršnog vjeća SFRJ, zbog posebnog statusa zatvorena za javnost. Za kopnenu teritorijalnu sigurnost nadležna tadašnja JNA, morski dio nadziran od tadašnje civilne milicije. Nešto iznjeti sa Brijuna moglo se uz posebne dozvole pod vrlo strogim režimom protokola i kontrole, dakle radilo se iskljućivo o iznimci a ne pravilu. Npr. domaća rakija, sortna vina, otpali jelenji rogovi, plodovi agruma i sl. Sam odstrel i izlov divljači bio je privilegija pojedinaca pod strogim i posebnim uvjetima. Uglavnom gospodarenjem divljaći vršilo se jedino na njihovom staništu na prostoru nacionalnog parka Brijuni. Tadašnja vojska nije imala zadaću niti dužnost bilo kakvog timarenja ili gospodarenja sa životinjama bilo u prirodi iliti u zološkom vrtu, što je sasvim logično. Činjenica je da je nakon 90-tih naglo pao broj populacije divljači, gotovo do istrebljenja, u tim ranim 90-tima za čiji račun i kome na dušu po ovom današnjem prilogu moglo bi se naslutiti. Samo se pitam dali su to čista, posla briga oko divljaći od strane HV-e, pa makar se radilo o generalu ili njegovoj personalnoj upravi.