U gluho doba noći, odi u šumu. Tam di je najveći hrast, ili bukva. E kad si tamo došla, kod te najveće bukve, tamo stani i čekaj nevrijeme. Čim počne padat kiša idi doma po kišobran, uzmi ga, i vrati se nazad. Čim je kiša prošla, idi doma vratit kišobran jer što će ti kišobran kad ne pada kiša?? E tako. Kad dođeš tamo, odnosno kad tamo dođeš drugi put onda pazi na pijetla! Čim on skoči gore na ljestve ti za njim pa ga pričepi! Onda, koliko puta kapne krv od pijetla, tolko puta moraš ići kod tog stabla. Kad dođeš zadnji put, onda pročeprkaj oko drveta, tamo negdje mora biti kopačka za kopana. Ako je slučajno nisi našao, znači da je nema. Odnosno da je drugi znak neki. Ako nađeš neki kamen, taj isti kamen zavij u krpu i stavi pod pazuh i odi doma. Devet mjeseci ne smeš čuti glasa pijetla, ne smeš čuti zvonjavinu ili nešto da pjeva! Kad si to napravio, onda taj kamen zavi u maramu od nevine djevojke. Rubac joj skini da ona ne primijeti. Ako to napraviš dobro ona neće primijetiti. Ako primijeti moraš sve ponovo od kišobrana. Ako si uspio, za tjedan dana si spreman za seansu skidanja grbe s leđa. Ta grba se skida ovako. Staviš opečenu ruku (jer ti se opekla) u hladno ulje, izvadiš van i za dva-tri dana ruka te više ne bude boljela, tako da možeš trčati poslije. Neće te ništa boljeti, možeš trčati koliko te volja.