Vlasnica agencije Abrakadabra otkrila tajnu ostvarenja sna

Bilo joj je tek 25 godina, imala je dvije godine radnog iskustva i dvojbu gdje dalje nastaviti karijeru. Kako se nije mogla odlučiti, Bjelovarčanka Manuela Šola odlučila je 2004. otvoriti svoju PR agenciju. Iz njezina čarobna šešira “ispale” su čak tri tvrtke - Abrakadabra Hrvatska, Abrakadabra Srbija i Ping Pong.

- Nisam znala u kojem smjeru krenuti nakon što sam završila ekonomiju u Zagrebu, u kojoj tvrtki se zaposliti, koji su mi interesi. U toj neodlučnosti ‘rođena’ je Abrakadabra - prisjeća se. Nakon završenog fakulteta radila je u manjoj agenciji i časopisu, ali priznaje, da se to ne može mjeriti s onim što danas radi.

- Niti sam promišljala previše niti me bilo strah kad sam otvorila agenciju jer nisam znala što me čeka. Vjerujem da postoje ljudi koji su rođeni za poduzetnike, a s druge strane, kad vam je 20 ili 25 godina, imate mnogo nerealnog samopouzdanja, mislite da možete sve i ničeg se ne bojite, što je sjajno za početak poduzetništva. Dolazim iz poduzetničke obitelji, tako da su mi roditelji bili velika potpora. Uostalom, to nije bio posao u koji sam ušla s velikim kapitalom. Najgore što mi se moglo dogoditi jest da, ako ne ide, zatvorim i radim nešto drugo - govori i dodaje da je u Abrakadabri počela čarobirati od nule; trebao joj je novac da otvori tvrtku, računalo i telefon, a sve ostalo došlo je marljivim radom.

- Abrakadabra je rezultat mnogo rada, ali i mnogo sreće - iskrena je te dodaje kako je zadovoljna što ima mnogo velikih stranih klijenata od kojih svakodnevno može učiti (od 100 globalnih brendova “abrakadabrići” rade s njih 12!). No uspjehu je pripomogla i Manuelina neprestana želja za učenjem i usavršavanjem.

- Završila sam i Londonsku školu za odnose s javnošću. Polazim Cotrugli Business School MBA koji još nisam završila jer ne stižem, ali budem (smijeh). Bila sam na jako mnogo stručnih radionica i predavanja. Kad ste na početku, znanje je jedino što imate, a iskustvo dolazi s godinama. Dok se bavim ovim poslom, stalno ću se educirati jer želim ići ukorak sa svjetskim trendovima. Zabavno mi je raditi ovaj posao, pa me zabavlja i učiti - govori. Ideja joj je bila baviti se samo event menadžmentom. To joj je bilo kreativno i vrlo dinamično. Budući da su joj eventi predstavljali stvaranje, čaroliju, dosjetila se riječi ‘abrakadabra’.

- Moj budžet je bio nula kuna, doslovno. Znala sam da moram biti jako kreativna u tome da se pozicioniramo. Htjela sam da naziv tvrtke bude na slovo ‘a’ pa, kad klijenti gledaju popis agencija, da smo barem prvi po abecedi. I nakon deset godina imamo isti vizualni identitet iako smo na početku morali objašnjavati čime se bavimo - otkriva. Konkurencije se ne boji, dapače, poželjna je. Ne dobije li neki projekt, nije razočarana jer, kako kaže, ne može svatko dobiti sve. A strast prema eventu otkrila je na - eventu.

- Htjela sam upisati politologiju, ali roditelji nisu bili time oduševljeni pa sam završila na ekonomiji. Bila sam tipično dijete, s puno interesa. Sve mi je dobro išlo, ali ništa briljantno. Prije Abrakadabre radila sam na eventu, to mi se svidjelo, ta dinamika, kreativnost, volim raditi pod stresom, imati rokove. Tako sam otkrila svoju strast - govori. Kaže da je stroga i zahtjevna šefica, ali poštena i stručna, ali muči je, kao i sve horoskopske Djevice, perfekcionizam i nestrpljivost, na čemu mora poraditi.

- Jako mi je važan odnos s kolegama. Svaki put kad nemam dobar odnos s nekim, to me muči jer mislim da je to nepotrebno. Ako me netko zamoli da razgovaramo, u stanju sam otkazati planove jer mislim da je to važno. Volim raditi i mnogo radim, zato mi je važno da se svi razumijemo. Iako to ne znači da se uvijek slažemo - govori kroz smijeh i priznaje da u svoje redove prima samo iznimne “abrakadabriće”.

- Kvalitetan PR-ovac treba prije svega biti stručan, mora biti izrazito kreativan, jako dobro poznavati medijsku scenu i medijske trendove, biti sklon učenju, mora pokrivati različite industrije i brzo učiti, te biti jako komunikativan. I to nije nimalo lak zadatak - kaže, ali je izrazito ponosna na sve svoje trenutačne zaposlenike. Radoholičarka, koja radi i na godišnjem odmoru, uspije naći vremena za omiljene hobije poput trčanja, a iz glave je izbacila riječ “moram”.

- Ispočetka mi je bilo zahtjevno izbalansirati privatni i poslovni život. Živjela sam u uvjerenju da sve moram. I stizala bih sve, ali nisam u tome uživala. Rekla sam si: ‘Ne moram ja ništa’ i sad mi je mnogo lakše. Svjesna sam da ne mogu imati sve i da mi je trenutačno karijera prioritet - govori sretno razvedena Manuela, kojoj je bivši muž i dalje potpora. Iako se na početku karijere konzervativnije odijevala da bi si “dodala” godine, priznaje da se nikad nije osjetila diskriminiranom jer je žena.

- To je tako samo zato što to žene dopuštaju. Potičem žene u poduzetništvu jer imamo podjednake preduvjete kao muškarci, a od njih puno toga možemo naučiti, poput timskog rada - kaže. Negativni komentari i dalje je pogađaju, ali se danas lakše nosi s tim.

- Ako klijent nije zadovoljan, nije mi teško priznati da sam pogriješila. Ali ako čujem komentare poput: ‘Ona mi se ne sviđa’, to mi je smiješno - dodaje. Za pet, deset godina i dalje se vidi, kako joj tepa, “u svojoj Abrakadabri”, a svima koji žele nešto pokrenuti, poručuje da samo krenu, čak i u ovo vrijeme recesije.

- Sve bih opet ponovila, bez razmišljanja. Ne motivira me novac, čak ni vlastiti uspjeh, nego rad i osobni razvoj Abrakadabre - zaključuje.