Te su pjesme možda bile hit u ono vrijeme ali kad ih danas slušam to su vrtićki pjesmuljci naspram ovih remek djela koje se danas mogu poslušati ...recimo Giboni koji ima duboke tekstove i glazbu iako klimav vokal, Cetinski (oduševila me Još te volim i ima začudno malo pregleda pa preporučam da čujete koji je to svjetski zvuk i vokal), TBF svojim ludim i životnim tekstovima itd. A pjesma O Ana koju sam slušala kao sedmogodišnjakinja zaista je bila hit meni tada mlaloj djevojčici. Nadalje, ne znam im imena ali ovaj plavi i onaj crni nisu li gay par? U stvari, moguće da su svi bili barem mi tako zrače sa svih fotki. Ne znam čemu ovaj članak, udarfni na prvom listu o nekim davno prošlim vremenima jer to spada u ropotarnicu povijesti. Potpuni drugačije potrebe i muzika od današnjih.Pa sjetimo se i Maračića, Lokina, Popovića i inih s potpuno imbecilnim tekstovima i stihovima koji su se u nedogled ponavljali i jednostavnim muzičkim frazama. Mislim da svaka pjesma treba biti i malo umjetničko djelo poput kvalitetne knjige ili slike a ovo što se slušalo sedamdesetih i osamdesetih nije ni strip (Alan Ford je tri klase ispred) nego slikovnica za predškolski uzrast. Ni kasnije Kalmberove pjesme nisu me oduševljavale kako tekstualno tako ni vokalno i ne pamtim da je ijedna bila melodijski zahtjevnija tako da je Josipa Lisac primjerice za njega .....Boginja