'Vještica iz Buchenwalda': Od kože logoraša radila je lampe?

Iako su serijski ubojice uglavnom muškarci, postoje i slučajevi kada su grozne zločine činile i žene. U novom specijalu 'Žene ubojice' svaki drugi dan donosimo vam 12 priča o ženama monstrumima čiji su zločini zgrozili javnost i istražitelje.

Pokretanje videa...

00:42

24sata | Video: 24sata

Rođena kao Margarete Ilse Köhler (22. rujan 1906 - 1. rujan 1967.), bila je žena Karla Kocha , zapovjednika koncentracijskih logora Buchenwald i Majdanek.

Koch je rođena u Dresdenu . Bila je kćer tvorničkog nadzornika. Tijekom 1932. pridružuje se sve moćnijoj nacističkoj partiji. Preko poznanika u SA-u i SS-u (ogranci partije) upoznala je 1934. Karla Kocha, a dvije godine kasnije se udala za njega.

Wikimedia Commons

Od 1936. radi kao čuvarica i tajnica u Sachsenhausen koncentracijskom logoru kraj Berlina, kojim je upravljao njezin suprug. Iduće godine dolazi u Buchenwald , gdje je Koch bio zapovjednik. Pod utjecajem svog supruga i osjećajem moći, istaknula se u jednu od glavnih mučiteljica.

Wikimedia Commons

Jašući na konju, marširala bi kroz kamp i bičem udarala zatvorenike koji bi joj privukli pozornost. Hobi joj je bio skupljanje suvenira, komade kože ubijenih zatvorenika koji su imali zanimljive tetovaže. Dijelove kože čuvala je u svom domu i od njih radila sjene za lampe, korice knjiga i rukavice. Godine 1940. sagradila je sportsku dvoranu vrijednu preko 250 tisuća maraka koje je uzela zatvorenicima. Godinu dana kasnije postala je nadglednica ženama koje su radile kao čuvarice u kampu.

Wikimedia Commons

Zbog svoje okrutnosti prema zatvorenicima nazivali su je 'kuja Buchenwalda', 'zvijer iz Buchenwalda', 'crvena vještica Buchenwalda', 'mesareva udovica', 'kraljica Buchenwalda'.

Godine 1941. Karl Koch je prebačen u Lublin gdje je sudjelovao u otvaranju koncentracijskog kampa Majdanek. Ilse je ostala u Buchenwaldu sve do kolovoza 1943. kada su ona i muž uhićeni na zapovijed Josiasa von Waldeck-Pyrmonta , SS-ovca i policijskog zapovjednika za Weimar. Optuženi su za nezakonito bogaćenje , pronevjeru te ubojstvo zatvorenika kako bi ih spriječili u davanju iskaza.

Ilse je oslobođena 1944. zbog nedostatka dokaza, dok je Karla SS-ov sud u Münchenu osudio na smrt . Strijeljan je u travnju 1945. u Buchenwaldu. Nakon toga, Ilse je otišla živjeti s obitelji u Ludwigsburg.

Amerikanci su je uhitili krajem lipnja 1945. Zajedno s još 30 ljudi, optužena je da je sudjelovala u pomaganju, poticanju i izvršenju ubojstava u Buchenwaldu. Pred sudom je izjavila da je u osmom mjesecu trudnoće, a nitko nije znao kako je uspjela zatrudnjeti u zatvoru. Izvještaji iz Buchenwalda govore da je istovremeno imala ljubavne afere s Waldemarom Hovenom , SS-ovcem koji je postao glavni doktor u Buchenwaldu i Hermannom Florstedtom , Kochovim zamjenikom.

Sudski izvjestitelj Joseph Halow u knjizi "Nevini u Dachau" piše kako su kolale, doduše neprovjerene, glasine o Ilsinim brojnim ljubavnim aferama  sa SS-ovim zapovjednicima, pa čak i zatvorenicima u Buchenwaldu, a brak s Karlom bio je otvorenog karaktera. Hallow navodi da je moguće da se Ilse okrenula drugim muškarcima jer je Karl, navodno, imao homoseksualne sklonosti.  Ilse je u kolovozu 1945. osuđena na doživotni zatvor zbog 'kršenja zakona i pravila rata'.

Dvije godine kasnije, general Lucius D. Clay, privremeni vojni guverner američke zone u Njemačkoj, smanjio je Ilse kaznu na četiri godine zatvora zbog nedostatka uvjerljivih dokaza da je ubijala zatvorenike radi tetovaža te da je posjedovala predmete izrađene od ljudske kože. Navodno su lampe, pronađene u njenom domu, bile izrađene od kozje kože.

Wikimedia Commons

Pod pritiskom javnosti, Ilse je ponovno uhićena 1949. Suđenje je započelo u studenom 1950. godine, a tijekom sedam tjedana ispitano je više od 250 svjedoka , pri čemu 50 njih koji su svjedočili u Ilsinu obranu. Najmanje četiri svjedoka potvrdila su da je ubijala zatvorenike i skidala s njih tetovaže, no ta je točka optužnice na kraju odbačena jer sud nije mogao dokazati da su lampe i drugi predmeti zaista bili izrađeni od ljudske kože.

U siječnju 1951. sud je donio presudu. Ilse je osuđena za poticanje na ubojstva, poticanje na pokušaje ubojstva, poticanje na tjelesno ozljeđivanje zatvorenika. Osuđena je na doživotni zatvor i trajno su joj oduzeta sva građanska prava. Ilse je podnijela nekoliko žalbi na presudu, ali sve su odbijene.

Rodila dva sina

Ilse je rodila dva sina. Prvi sin, kojeg je imala s Karlom, se ubio nakon rata. Drugog sina, kojeg je začela s nepoznatim muškarcem dok je bila u zatvoru u Dachau, su joj oduzeli nakon porođaja.  Kad je napunio 19 godina, saznao je da mu je Ilse majka te ju je redovno posjećivao u zatvoru.

Objesila se u zatvoru

Ilse se objesila  u ženskom zatvoru u Aichachu 1. rujna 1967. Imala je 60 godina. Sahranjena je u neoznačenom grobu na groblju u Aichachu.