Roditelji jedne zagrebačke škole izvukli su djecu s vjeronauka na kojem su morala sjediti, iako ne pohađaju tu nastavu, ministar vadi alternativu, pravobraniteljica za djecu dijeli packe, a rješenje je zapravo jednostavno.
Vjeronauk ponovno izaziva probleme u školama? Pa onda ga napokon izbacite iz škola
Roditelji učenika jedne zagrebačke osnovne škole ovih su dana upali u prostorije škole i izvukli svoju djecu s nastave vjeronauka, na kojoj su učenici morala sjediti premda ne pohađaju taj izborni predmet.
"Nije u redu da ih zadržavaju u prostoriji i kažu im da stave slušalice", požalila se jedna majka Telegramu, objasnivši kako djeci koja ne idu na vjeronauk zbog epidemioloških mjera nije bilo dozvoljeno da idu na igralište ili u knjižnicu.
Škole evidentno ne znaju što bi s tom djecom, budući da je nastava vjeronauka namještena usred satnice.
Na taj problem, jedan od mnogih zabilježenih ovih dana u hrvatskim školama, osvrnula se i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, poručivši kako "vjeronauk mora biti prvi ili zadnji sat nastave, kako bi se izašlo u susret djeci koja ne pohađaju te satove".
Ministar obrazovanja Radovan Fuchs krenuo je gasiti pobunu te najavio kako će se podgrijati njegova zaboravljena ideja o alternativnom predmetu u osnovnim školama, po uzoru na etiku u srednjim školama.
VjeroBAUK
A u cijelu ovu gungulu uključio se jučer i SDP-ov Arsen Bauk pozivajući institucije da "taj problem riješe ili umanje kako se ta djeca ne bi osjećala kao djeca drugog reda u svom razredu", dok je on sam najavio da je "spreman provesti određeno vrijeme s onom djecom koja su osuđena da u razredu budu nevidljivi i s njima vježbati matematiku".
Uglavnom, vjeronauk opet izaziva probleme u školama.
A kako bi se to moglo najelegantnije izbjeći? Tako što bi se vjeronauk naprosto izbacio iz škola.
Nije ovo prvi put da se dreči protiv vjeronauka koji nije samo svjetonazorski, već i organizacijski problem. Djeca koja ne idu na vjeronauk obilježena su i izdvojena iz razreda ili naprosto prisiljena da se zbog socijalizacije priključe većini, usred satnice moraju lutati školom ili čamiti u knjižnici, a sada u doba korone moraju čak sjediti na vjeronauku, iako ga ne pohađaju.
Ili kao u onoj zagrebačkoj školi, "sjesti u zadnju klupu i staviti slušalice".
Iz škole u crkve
No svega toga ne bi bilo da se vjeronauk naprosto preseli samo gdje mu je i mjesto - u crkve.
To je ideja koja se stalno spominje, a nitko se ne usudi u to ući, čak ni SDP-ov Bauk i njegova stranka koja je dvaput bila na vlasti i dvaput pobjegla od pitanja revizije Vatikanskih ugovora. On će radije držati instrukcije iz matematike.
Umjesto toga, mogao bi držati instrukcije o sekularizaciji školstva, odvajanju vjerskih od nastavnih sadržaja i ukidanju diskriminacije između djece koja pohađaju vjeronauk i one koja to ne žele i ne moraju.
Godinama je u ladicama Ministarstva obrazovanja čučala ideja o alternativi vjeronauku, što se opet nitko nije usudio aktivirati, već se sada toga hvataju kad su roditelji digli dreku na škole.
Nemoguća misija
"Predlažemo i uvođenje alternativnog izbornog predmeta za djecu koja ne pohađaju vjeronauk, po uzoru na etiku u srednjoj školi", kazala je pravobraniteljica za djecu.
No to je očito bila nemoguća misija već desetljećima.
Pa ako je to tako teško organizirati, možda bi bilo lakše izbaciti vjeronauk iz škola i prebaciti u crkve, pod slobodne aktivnosti. Djeca bi se navikla odlaziti u crkvu, crkve bi dobile novi smisao i svježu dimenziju rada s djecom, a škole bi bile oslobođene tereta s kojim se očigledno ne mogu nositi.
Ne bi bilo diskriminacije, ne bi bilo kilave organizacije, ne bi se miješali vjerski i obrazovni sadržaji, ne bi djeca lutala školom ili nosila slušalice u zadnjoj klupi. I ne bi bilo svjetonazorskih ratova.
No za to nitko u ovoj državi nema hrabrosti.
Nemaju hrabrosti
U prvom redu HDZ, što je i razumljivo, ali ni SDP koji je pod Zoranom Milanovićem samo jednom u predizbornoj kampanji 2007. godine taknuo u vjeronauk, nakon čega je šef stranke deklarativno zabranio svima u stranci da više otvaraju to pitanje.
Nisu htjeli pomoći djeci, roditeljima, ravnateljima, školama, ministarstvu, pravobraniteljici, društvu, kako ne bi politički naškodili sami sebi.
I sad smo u kaosu, kojeg ne bi bilo da se uđe u srž tematike.
Nema vjeronauka, nema problema. Nema sukoba, napetosti, upadanja u školu, nema paničnih i polovičnih rješenja. Sve bi se posložilo i sjelo na svoje mjesto, škole bi prodisale, a crkve oživjele.
Nažalost, hrvatska politika na čelu s HDZ-om spremna je učiniti sve, samo kako bi izbjegla takav ishod. Ide linijom manjeg otpora da bi se pritom probijala kroz teža rješenja.
Ili će jednostavno staviti slušalice kako bi isključila svu ovu buku.