Priča 4. Jedan ilegalni imigrant na pitanje kamo sada ide, govori mi- ‘Idem u Finsku’. Ja zbunjena i objašnjavam mu da mu na papiru piše da mora na Zagrebački velesajam, jer nema papire, a on mi govori – ja idem u Finsku. Jedan drugi mi je rekao da ide Švedsku, a ni jedan ni drugi nemaju putovnice i jedino što imaju su ‘pare’ – brdo novca. E sad, s obzirom da sam uvijek htjela ići u Finsku, shvaćam da im malo i zavidim. Kroz misli mi prolazi, kako bi i ja sada mogla obući feređu, i s tom grupom otići u Finsku. Naravno bez papira, radeći sve što oni rade, i tada shvaćam koji je to zapravo kaos i o čemu se zapravo radi! finska ‘Idem ja u Švedsku’, govori mi ilegalni migrant pokazujući dokument na kojemu piše da mora na Zagrebački velesajam Ovi ljudi nisu gladni i žedni- to su sami rekli! Raspoređeni su po grupama! Svaka grupa broji na desetke ratno sposobnih muškaraca, a svaka grupa ima 1-2 žene koje imaju nekoliko djece! Svaka grupa ima svog vođu koji ima razrađen plan puta! Njih ne zanimaju okolnosti već kao da su čipirani, idu na cilj! Bila to Finska, Švedska, Njemačka, nije važno jer su oni uvjereni da oni granice mogu prijeći i tako doći do cilja. Što je najbolje od svega oni uspijevaju! Također, moram vam reći kako te navodne izbjeglice jako dobro izgledaju. Super su obučeni, imaju super mobitele koje rado pokazuju, a ako neko od njih ni nema, grupa se brine da svi imaju sve! Iznenađujuće su dobro organizirani i ni jedna njihova rečenica kao ni postupak nije spontan! Oni prelaze granicu po granicu (bez papira) i tako pod svijetlima reflektora urušavaju čitav sustav.