Oprostite im tko god može, ja oprostiti ne mogu. Brat moj i prijatelj najbolji uz Dunav počivaju, a misli moje stalno posjećuju. Sanjam ih, još uvijek mlade kao na slikama mada nemam grob na koji sliku da postavim. U riječima majke nalazim utjehu, a njih dva i danas dušu moju i Domovinu čuvaju.
ja
jabuka5
18.11.2014.
Odustani
neka počivaju u MIRU,,,,,, hvala im vjećna.
Dk
Deaktivirani korisnik
18.11.2014.
Odustani
Benedicte, Božje je da oprašta. Naše da pamtimo i molimo. Zagrlimo i šutimo. Čuvamo sjećanja i nadamo se mjestu na kojima ćemo svijeću zapaliti, jednom.
br
brazzer
19.11.2014.
Odustani
Dok sam cuvao Osijek, Vukovar je pao. Ni jedno razmišljanje mi nije prošlo bez pomisli da sam možda ja i još nekoliko ljudi mogli napraviti prevagu dolje. Do za
dnjeg su se borili, samo da ih je malo više bilo. 87 dana borbe kakvu povijest ne pamti. Heroji kakve samo naše majke mogu roditi. Naši ljudi, pametni, hrabri, vjerni i odani zemlji svojoj, obiteljima svojima. Ne do vječnosti već do kraja i dalje. Evo vec nekoliko dana sjedim na poslu, nista nisam napravio. Jednostavno ne mogu razmisljati. Sto sam stariji, sve je teze posloziti misli, a mislio sam da ce biti lakse. Ipak, Osijek koji sam branio nije pao. I to je nesto, zar ne? A Bog neka oprosti kome može. Onima koji su na nas pucali, meni jer sam pucao na njih. Ja ne mogu oprostiti ni sebi ni njima.Pod zadnje, ni ne trudim se oprostiti.
Prikaži još ↓
ja
jabuka5
19.11.2014.
Odustani
Benedict,,,,razumijem te , samo naprijed, hvala za obranu ,, vjećno....
br
brazzer
19.11.2014.
Odustani
Ne tražim hvalu. Hvala i slava onima koji su pali za Domovinu. Mi bismo stali opet da treba, neupitno. I opet bi nam svima skupa poslije bilo teško. Ma... Napra
vili bismo bilo što. Briga me i za siromaštvo u kojem živimo kada pomislim na Vukovar. To se više ne smije ponoviti. Drugo sve je već bolje i lakše.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
19.11.2014.
Odustani
Dobro znaš zašto je Vukovar pao. Znaš i da oni, u svojoj ljudskoj veličini, kao ratnici nisu imali izbor - mogli su protiv svih, osim sebe i svog domoljublja. N
isi mogao ništa napraviti, ni stotine do zuba naoružanih zengi koji su zbog obustave napada demolirali pola centra susjednog grada. Ostali su u obruču, heroji do zadnjeg trena, dok su drugi gledali skrštenih ruku. Da, Osijek nije pao. I on je uzeo svoje žrtve. U danima godišnjica mnogi od nas ne funkcioniraju, dišemo tren po tren, tek toliko da ani prođu. Oni će živjeti dok je nas, kad mi odemo neće biti niti sjećanja. Nitko od nas nema pravo oprostiti druge živote, nepronađene grobove i šutnju onima koji znaju. Neće reći, nažalost jednostavno neće. Sebi nemaš što opraštati, kad je tvoja Domovina napadnuta braniš sebe, svoju obitelj, svoj narod. Ne ubijaš jer to želiš, moraš da i tebe ne bi ubili. O oproštaju široke ruke i velikih riječi govore oni koji nemaju što opraštati, ili opraštaju rane i ugasle živote drugih, onih koje nisu poznavali i voljeli. Vrijeme ne donosi olakšanje, samo naučimo živjeti s ranama. Kad god je teško sjeti se jednog: oni su sada na boljem mjestu, onom bez boli. Voljeli su te i žele da budeš sretan, ovdje i sada. Zbog sjećanja na njih, zbog poštovanja ne razmišljaj o opraštanju, samo budi sretan koliko možeš biti.
Prikaži još ↓
br
brazzer
19.11.2014.
Odustani
Svjestan sam ja svega toga. Samo eto, uhvati me nekada s vremena na vrijeme da mi se ovako malo smrači pred očima pa onda krene ona agonija koju razumiju samo o
ni koji su prošli bar dio svega toga. Pogotovo u ove dane kada krenu poznati datumi koji kao da su jučer bili. S druge strane, ja sam osim par posjekotina fizički jako dobro prošao. Nisam trebao zbrinjavanje, ni mirovinu ni niti sam psihički previše obolio. Ipak, eto, vodim se kao normalan radnik a nekada sam sve samo ne normalan. No dobro, ne valja se žaliti. Pogotovo ne u ove dane kada se s posebnim osjećajima sjetimo onih kojih više nema. Ponosan sam na njih ali i na svakoga koji je preživio jer prema svim ratnim pravilima, taktikama i omjerima smo trebali biti zgaženi i imati još puno Ovčara i svega lošega. Ipak nismo, tu smo, a na istoku Hrvatske...stoji grad.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
19.11.2014.
Odustani
Znam da si svjestan, no ponekad je dobro "čuti" neke riječi, od drugih. Onih koji razumiju. Vrlo si normalan, no u danima kad sve podsjeća na gubitke i bol zato
mljeni osjećaji izbiju. Treba ih pustiti van, odbolovati i dići glavu. Ponekad treba i razgovarati, s onima koji doista razumiju. Oni neće izgovoriti neprimjerenu riječ, znaju da je nekad zagrljaj i šutnja najbolji razgovor. Trebaš biti ponosan na njih, na svoje preživjele suborce i sebe samoga. Narod koji se brani u ratu ni jedna sila ne može slomiti. Privremeno pokoriti da, no "iz krvi i bola niknut će cvijeće / nikada narod zaboravit neće..." i stajati će Grad. Skupa s njim stojimo i stajati ćemo i mi.
Prikaži još ↓
br
brazzer
20.11.2014.
Odustani
Ma naučio sam da me riječi ne pogađaju. Jednostavno su nebitne. Recimo ono što je mladi Glavašević izjavio. Mene nije dirnulo ni pola posto. Jednostavno smatram
da onog koji zna istinu riječi ne diraju. Za mene u registru stoji preko 2000 dana... I živ i zdrav. Za neke znam da stoji svega desetak, a nema ih. Za neke stoji i manje, a invalidi su od prvog dana. I ljut sam na one koji su počinili suicid. Stvarno sam ljut. Imali su toliko snage da bi se kasnije predali. I u ratu su nas mnogi ostavljali i izdali, pogotovo na krajnjem istoku zemlje pa smo izdržali koliko smo god mogli. Nedostajalo je svega, pa i hrane ponekad i opet smo opstali. Pucali puškama na tenkove i pobijedili... Zašto se predati onda nakon svega? Preživjeti i ubiti se poslije? No to je neka druga tema. Hvala na razgovoru.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
20.11.2014.
Odustani
Treba slušati i tko govori, ne samo što je rečeno. Riječi.... nekad nebitne, nekad gore od mača. Registar ništa ne pokazuje, skup imena i broja dana - za one ko
je poznaješ i bio si s njima znaš istinu. U njemu je sada zbrčkan na hrpi borbeni i neborbeni sektor, pripremljeno za nečiju svijetlu budućnost i pranje savjesti. Nečiste. Jednom, kad se postroje ratnici, sami - znati ćemo istinu. Suicid.... nisu svi ljudi isti, neki su iznutra vrlo lomni. Oni okolo nisu prepoznali na vrijeme, ili ih nije bilo briga. Oni su se slomili, vi ostali ne smijete. Zbog sebe samih, svoje časne prošlosti. Zbog toga što vas trebamo i poštujemo. Zbog toga što poginuli i nestali ne mogu govoriti, vi ste njihov glas i naša savjest. Vrijeme je najbolji vidar svih rana, ispraviti će mnoge krive rijeke, opametiti mnoge. Do tada glavu gore, jednako kao u ratu, na istoku ovdje. "Pognute glave sablja ne siječe", vaše nikad nisu bile pognute. Pozdrav.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .