Životna borba diva od 225 cm: Jere (50) je prikovan za krevet

. Već godinu dana veliki Jere ni uz tuđu pomoć ne može sjesti, a kamoli stati na noge.

- Imam glavobolje i u prsima me steže. Bole me ruke i noge, na leđima su mi rane... Ubija me ovo ležanje - s velikom teškoćom nam je o svojem stanju ispričao Jere Lakoš. Njegova majka Marija (75) i otac Maksim (77), iako i sami teško bolesni i jedva pokretni, jedina su mu pomoć.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:09

Video: 24sata/pixsell

- Sve je počelo vrlo naglo, lani u siječnju. Po izlasku iz kupaonice Jere je, držeći se za vrata, zavapio: ‘Tata, padam’. Preplašen, spustio sam ga na tlo. Majka mu je donijela jastuke s kauča, a ja sam zvao Hitnu pomoć. Brzo su došli, vidjeli da je stanje kritično i rekli da mora u bolnicu. No ništa nisu mogli jer Jere nije stao u nosila. Težio je više od 130 kilograma. Došli su nam vodički vatrogasci i ukrcali ga u kola Hitne pomoći. Tad su rekli da je ostao bez kisika. Zašto se to dogodilo, ne znaju, kao što ne znaju ni može li se oporaviti - govori nam Jerin otac Maksim.

Jere je odveden u šibensku bolnicu, u kojoj su ga selili s odjela na odjel, da bi ga nakon mjesec dana preselili u Knin, na Odjel produljenog liječenja. No 18. prosinca 2016. godine dovezli su ga nepokretnog kući, na brigu majci sa slomljenim kukom i nizom drugih bolesti te ocu koji je zbog sinova dolaska odgodio hitnu operaciju. Tražili su za sina pomoć na sve strane i bili su odbijeni.

Gol i bos trpio buru i hladnoću

- Kad je bio mladić, bilo je problema za njega naći odjeću i obuću. Tražili smo i molili na sve strane. Danas ne možemo za njega naći krevet - kaže majka Marija. Nisu im pomogli ni u Ministarstvu branitelja.

- Odslužio je vojni rok JNA u Sloveniji te je 1993. godine pozvan u Domovinski rat. Služio je na prvoj crti, na Moseću kraj Drniša, u prekratkoj i premaloj odjeći. Čizme za njega nisu imali, a patike koje smo mu kupovali bi se na oštrom kamenju izderale za mjesec dana - kaže Maksim.

Gol i bos te stalno mokar trpio je buru i hladnoću te neprijateljsku vatru. Kad se vratio iz rata, počeo se skrivati u kući. Na njega je sve to ostavilo teške posljedice, ali eto, ni on ni mi nismo se znali izboriti za nekakvu pomoć ili mirovinu, rekao je žalosno Jerin otac.

Kad se vratio iz bolnice, vidjeli su da ni odjel produljenog liječenja nije najbolje rješenje.

- Kad su ga tu stavili na kauč, izgledao je kao da su ga donijeli iz logora - rekla je Jerina majka.

Jere je bio mršav, blijed, preplašen, s golemim ranama na leđima, širokim 30 centimetara i dubokima do kosti. Iz peta mu teče krv pa mu roditelji stavljaju flastere.

Iz peta mu teče krv

- Ne mogu vam to opisati. Sad mu je malo bolje, dobio je apetit i koji kilogram, ali i dalje je jako loše. Pitanje je do kada ćemo se i mi moći brinuti o njemu - rekla nam je Jerin majka Marija. Ona je također teško bolesna. Izvadila je maternicu, mjehur, jedan bubreg joj je otkazao, a od 2016. godine stalno je u bolnici. Proteklog ljeta slomila je i kuk. Jerinu ocu Maksimu su vene u lijevoj nozi 90 posto začepljene. Liječnik ga je još lani uputio na operaciju. Ali to ne rade u Šibeniku. Morao bi hitno u Split ili u Zagreb jer bi se moglo dogoditi da ostane bez noge. No on želi ni čuti o tome jer se nema tko brinuti o njegovoj supruzi i sinu Jeri.

Nepokretni Jere nije jedina nesreća koja je zahvatila obitelj Lakoš. Njegov dvije godine stariji brat smješten je u domu u Popovači. S 13 godina prebolio je meningitis, ali je pretrpio teška oštećenja mozga tako da je smješten u ustanovu na trajnu skrb. Također trajni smještaj u nekakav dom sad je jedina nada i za Jeru. Ministarstvo branitelja i Centar za psihosocijalnu pomoć Šibensko-kninske županije upoznati su s problemima hrvatskog branitelja Jere Lakoša iz Vodica, koji je nepokretan i u potrebi za stalnom skrbi.

Traže mu smještaj

- Dom za psihički bolesne odrasle osobe “ZEMUNIK” spreman je osigurati smještaj Jeri Lakošu nakon 1. veljače 2018. godine te u tom cilju poduzima i konkretne pripreme. Ministarstvo je s tim ciljem također uputilo zamolbu prema Domu da se smještaj pripremi što žurnije. Također, želimo ovom prilikom istaknuti kako smo svjesni potreba organizacije ovakvih i sličnih oblika skrbi za hrvatske branitelje, no, nažalost, za sada na području RH nema specijaliziranih ustanova za smještaj hrvatskih branitelja sa teškim zdravstvenim problemima - odgovorili su nam iz Ministarstva branitelja.