Srebrni Ivan Katanušić: Sve u životu je ostvarivo, a ono što nije, svakako će priroda odraditi

Par dana nakon poroda mama je otkrila da mi je prst poplavio. Nakon pregleda otkrili smo da se radi o trombozi. Liječnici su mi morali amputirati potkoljenicu kako tromb ne bi otišao u srce i kako bi mi sačuvali život.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Moji roditelji nikad nisu ni potencirali tu moju priču o invaliditetu. Oni su od mene uvijek samo tražili da učim, da treniram… Vjerojatno me to i spasilo - započio je srebrni hrvatski paraolimpijac Ivan Katanušić.

- Nikad nisam ni znao zapravo što je to ne mogu. Morao sam uvijek biti bolji za 300 posto od svojih vršnjaka. Bez obzira na sve, igrao sam i nogomet, samo mi je bilo važno ne sjediti na klupi. Mislim da sam imao lijepo djetinjstvo - objasnio je Ivan i ispričao anegdotu iz mladosti.

- Djeca nisu nikada vidjeli nekog kao ja, ali nemam ružne uspomene. Ima jedna anegdota iz tog vremena. Igrali smo nogomet, ja sam udario lopta i ona je odletjela zajedno s protezom 20 metara. Tražili smo ju svi skupa. Kad smo ju našli stavio sam opet i nastavio igrati - kaže Katanušić koji je prije šest godina ima i nesreću sa zdravom, lijevom nogom.

- Pukla je sprava u teretani i strgala mi je lijepo stopalo. Leg press je popustio i pao na mene. Nakon nekog vremena noga je počela bujati. Otišao sam s prijateljem na hitnu i tamo su mi rekli da moram na operaciju. Bio sam u šoku - rekao nam je Ivan te ponovio kako je krenuo u sportski svijet.

- Kad sam došao u Zagreb krenuo sam igrati sjedeću odbojku. Dok sam živio u Imotskom nisam ni znao da postoji paraolimpijski sport. Jednu noć sam na društvenim mrežama nabasao na Darka Kralja. Kad sam vidio što sve radio rekao sam - to je to. Ne znam je li prošlo 24 sata od toga do trenutka kad sam otišao na Maksimir tražiti trenera. Tako sam krenuo u atletiku. To je individualan sport, koliko daješ toliko dobiješ - rekao je Ivan koji je očito dao cijelog sebe jer je uslijedio uspjeh u Tokiju.

- Nakon neuspjeha i ozljede u Riju 2016. godine, ove godine smo pametnije radili. Trenirali smo jako, ali smo se i čuvali s puno prevencije, masaža i ostalih terapija. Ova medalja je najveći moj uspjeh u karijeri. S njom sam ostvario svoj dječački, životni i sportski san - emotivno će Ivan. Za kraj je ponovio i svoju misao vodilju:

- Sve u životu je ostvario, a ono što nije će priroda odraditi, s time se ne treba ni zamarati… - zaključio je Katanušić