Ratni kolege s tugom se prisjećaju Slobodana Praljka. Zapovjednik Žarko Peša kaže da je bio čovjek velika srca. Istovremeno je tražio red, stegu i disciplinu. Mi u Sunji smo opstali samo zato što je on nametnuo ta pravila...
Praljak je bio hrabar, rekao je: 'Ako ideš u rat, pozovi i mene!'
Poznavali smo se otprije i, kad me je sreo u kasno ljeto 1991., rekao mi je: ‘Peša, ako ideš u rat, pozovi i mene. Želim braniti Hrvatsku’. I zvao sam ga. Došao je u 6 sati ujutro u planinarskim čizmama i s nekom starom puškom koja je bila zavezana običnom špagom te je imao nekoliko metaka uza sebe. Nazvao sam ga tad Hemingway jer je izgledao tako, a i bio je prava literarna duša, priča nam Žarko Peša, zapovjednik obrane Sunje.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Pokretanje videa...
Čim su došli u Sunju, kaže nam Peša, pokazao se kao izuzetno hrabar i odmah je zadobio simpatije svih na terenu. Išao je tamo gdje je bilo najgore.
- Nakon dva dana, kad je došao u Sunju, malo je nedostajalo da od granate ne skonča, ma čudo je bilo što je tad preživio, pa je rekao: E živjet ću sto godina kad sam ovo uspio preživjeti - prisjeća se Peša.
Bio je, ističe, silno tolerantan prema svima, strašno osjetljiv, nikad nije pitao tko je tko.
- Bio je čovjek velika srca, a bio je i veliki autoritet. Intelektualno, organizacijski, na svakom nivou. Strašno je bio jak kao osoba. Tražio je red, stegu i disciplinu. Tražio je od vojske da bude uredna, čista, ne raspuštena banda, nego vojska. Mi u Sunji smo opstali samo zato što je on nametnuo ta pravila ponašanja - kaže nam Peša te naglašava da je Praljak bio pravi vojnik, pošten, hrabar i korektan čovjek.
- Sjećam se jednom, bio je rujan 1991. godine, ležali smo u hodniku na pločicama u jednoj kući, granate su padale, bila su 2 sata ujutro i mi pričamo. Ja mu kažem: ‘Ajmo Praljak da ovaj rat što prije se zgotovi, riješit ćemo mi to brzo’, a on mi kaže: ‘Peša, upamti, ovaj rat neće završiti barem još četiri godine. A što će tek biti u Bosni kad krene. A vidjet ćeš, ja ću završiti tamo’.
- Ti su lud, što ti je - rekao sam mu tad. Žarko Peša bi, naglašava, svojeg prijatelja, ratnika, filozofa i hrvatskoga generala Slobodana Praljka usporedio sa Sokratom.
- On je ovim činom u sudnici, svjestan činjenice da ga je vlastiti narod ostavio i izdao, zaboravio i prodao, poručio, odnosno poslao strašnu poruku svima: ‘Ja sam spreman i umrijeti, ali nepravdu neću podnositi - zaključio je Peša.
Pukovnik HV-a u mirovini Kruno Cavrić s generalom Praljkom na ratištu u Sunji proveo je pola godine, i to u vrijeme najžešćih napada u drugoj polovici krvave 1991. godine. On kaže da je njegov zapovjednik Praljak hrvatski heroj, jedan od najčasnijih hrvatskih generala i ljudi koje je imao čast upoznati i s njima ratovati.
- Bilo smo zajedno u vrijeme dok su srbočetnici imali potpunu inicijativu jer su bili naoružani do zuba, a mi smo vapili i za streljivom za puške, dok nam je teže naoružanje bilo samo san.
U takvim vrlo teškim i pogubnim trenucima Praljak je zadržao ljudskost i čast, ni jedan jedini put nije postupio ili donio odluku koja bi se kosila s međunarodnim pravilima ratovanja, pa ni normalnog ljudskog ponašanja - priča nam Kruno Cavrić je, ističe, u to vrijeme upoznao Slobodana Praljka “u dušu”. Non-stop su, kaže, bili zajedno. On je jedan prečastan čovjek, ističe Cavrić.
On je bio zapovjednik 3. pješačke satnije Vilenjaci, 2.pješačke bojne Banijska oluja, 2.gardijske brigade Grom i najstariji među suborcima, a tek je krajem 1991. napunio 25 godina. Oko njega su, kaže, sve bili golobradi mladići.
- Uz maksimalnu suradnju i koordinaciju na kojoj su inzistirali sami zapovjednici obrane Sunje te 1991. godine, a to su bili upravo Slobodan Praljak, Žarko Peša i Dubravko Klarić, između svih aktera obrane sunjskog ratišta, ali i uz jednu izrazitu dozu domoljubnog zanosa i hrabrosti koju mi je sad nemoguće opisati, pripadnici moje satnije su se toj sili koja je svakodnevno nadirala odupirali s nekom jezivom lakoćom. Kao da nisu bili svjesni kakva to zvijer vreba s druge strane, koliko je snažna i golema te kakve su joj namjere - prisjeća se Cavrić te dodaje kako je Praljak uvijek grozničavo pratio i pazio da se ne nanese šteta imovini onih koji su prebjegli na drugu stranu i odande ih napadali.
- Nije dopustio da padne ni crijep s bilo koje srpske kuće. Bio je spreman osuditi i zatvoriti za ‘srpsku’ kokoš - kaže nam Kruno Cavrić u totalnom šoku ne vjerujući da se tako strašna nepravda nanijela njegovu časnom i hrabrom zapovjedniku te je ovom prilikom izrazio sućut njegovoj obitelji.