S 21 je Kristian Pavlović (28) prekinuo nogometnu karijeru pa se okrenuo obiteljskom biznisu - zlatarstvu. Položio je sve ispite u roku te je danas majstor zanata i član Obrtničke komore
Odustao sam od Dinama i sada radim zlatno prstenje za Alku
Kristian Pavlović (28) nije sanjao da če postati zlatar, ali danas je majstor tog zanata. S loptom, onom nogometnom, vjerovao je da će raditi puno važnije stvari u životu. Netko je za njega, međutim, ipak imao neke druge planove.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Bio sam uspješan nogometaš, premda se time baš i ne volim hvaliti. Prošao sam sve selekcije Dinama i Zagreba, a onda sam zaigrao i za portugalskog prvoligaša Nacional - rekao je Kristian.
Iznad svojeg radnog mjesta u zlatarskij radnji u Ilici 52 ponosno drži uokvirenu fotografiju s Robertom Prosinečkim dok je kao klinac igrao u “modrom” dresu.
- Nažalost, nakon četiri operacije koljena morao sam prekinuti karijeru. Imao sam samo 21 godinu - rekao je Kristian.
Loptu je odložio sa strane i primio se - knjige. Krenuo je učiti sve o zlatarskom poslu, a srećom, imao je i najboljeg mentora. Oca Stjepana, koji je još 80-ih pokrenuo zlatarski obrt Štef.
- Moji roditelji više od 33 godine njeguju ručnu izradu nakita te uspješno vode zlatarski obrt, a k tome otac već 25 godina izrađuje prstenove za slavodobitnika Sinjske alke, pa sam i ja odlučio krenuti tim putem - istaknuo je Kristian.
Počeci? Nisu bili lagani. Bilo je tu svega i svačega, ali to je put ‘odrastanja’ kojim se mora proći.
- Ah, bilo je tu uspona i padova, ali na vlastitim pogreškama sam puno naučio - kaže Kristian.
Poznavao je od ranije brojne procese i postupke u izradi nakita, no bez škole nije mogao postati majstor.
- U Obrtničkoj školi upisao sam prekvalifikaciju za zlatara. Nakon dvije godine radnog iskustva i učenja kod oca položio sam ispit za majstora zlatara i danas sam član Obrtničke komore - rekao je mlađi Pavlović.
Nakon sedam godina radi prava remek-djela, no onaj završni izgled prekrasnog komada nakita ne otkriva ni približno koliko je koncentracije, truda, preciznosti i vještine potrebno za njegovu izradu.
- Prilikom upoznavanja, kad ljudima kažem čime se bavim, najčešća njihova reakcija na zlatarstvo je cijena i vrijednost finalnog proizvoda. Ne znaju da iza toga stoji mukotrpan rad od 10 do 12 sati dnevno - istaknuo je Kristian.
A tu je i opasnost i od ozbiljnih ozljeda. Proizvesti lijepi komad nakita nerijetko ima cijenu. Ne mislimo pritom samo na onu novčanu.
- Zlatarstvo zna biti opasan i neugodan posao. Radi se s otvorenim plamenom, raznim kiselinama, oštrim predmetima i strojevima. Najčešće ozljede su opekline i posjekotine - rekao je Kristian.
Sanjao je biti nogometaš, no danas svoj zlatarski posao ne bi mijenjao ni za što na svijetu.
- Zahtjevan je i težak to zanat, ali ja ga obožavam.