ZAJEDNO NA POLUMARATONU Hrabri čakovečki policajac Kristijan (43) trčao je za pomoć Ivanu (9) dok je on još čekao bubreg. Mali borac dobio ga je od mame. Sada je htio s Kristijanom na utrku...
Pobjeda! Kristijan je pomogao Ivanu (9) i u bolesti i na utrci
Zadnjih šest kilometara polumaratona u Čakovcu, Kristijan Srpak (43) trčao je gurajući kolica u kojima je bio njegov mali prijatelj Ivan Sabol (9). Ušavši u cilj, Ivan je podigao ruke i viknuo: “Pobjeda!”
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Pokretanje videa...
Bila je to zajednička proslava međimurskog policajca velikog srca i hrabrog dječaka kojem su transplantirali majčin bubreg. Sa svih strana uz ciljnu stazu odjeknuo je danas pljesak oduševljenih gledatelja i 550 maratonaca.
Pokretanje videa...
- Počelo je prošle godine polumaratonom u Varaždinu s kojim smo počeli sakupljati novac za boravak Ivanovih roditelja u Padovi, gdje je išao na transplantaciju bubrega kojeg mu je dala majka. Ovim današnjim maratonom smo nas obojica proslavili njegovu veliku pobjedu u utrci za zdravlje, jer se Ivan vratio iz Padove s bubregom koji ga je oslobodio muka dijalize – kazao je Srpak.
Najdraža od svih utrka
Dodao je kako mu je ovo najdraža od sedam zadnjih utrka na kojima je sudjelovao u humanitarne svrhe za svog malog prijatelja. Ivan, kojemu je 20. veljače presađen bubreg koji je izvađen njegovoj majci Kristini, se iz padove vratio u četvrtak u rodni Palovec. Dočekala ga je baka Slava koja nije mogla suspregnuti suze ugledavši svog starijeg unuka.
Došavši kući iz Padove, dječak je prvo skočio u zagrljaj svom prijatelju Kristijanu.
Ivan je izljubio svog velikog heroja koji mu od prvog dana pomaže. Operaciju je platio HZZO, dok se Kristijan prometnuo u jednog od promotora trčeći maratone za svog malog prijatelja i na taj način senzibilizirao javnost ne samo u Međimurju, već diljem zemlje. U Kristijanovom naručju Ivan je proveo 15 minuta, uzbuđeno govoreći ukućanima kako će sada napokon s tatom moći cijeli dan biti u ribičiji jer više ne mora na dijalizu. Pogladio po glavi mlađeg brata Lea (3) i odjurio pogledati kokoši i zečeve, koje će, kako je najavio djedu, od sada on hraniti jer je zdrav. Otac Dražen (46), mama Kristina (30) i djed Ivan gledali su ga ozarenih lica. Veselju nije bilo kraja jer su kuću navraćali susjedi i obiteljski prijatelji, kako bi pozdravili Ivana. Dječak je učenik 3. razreda, ali mu učiteljica
dolazi u kuću. Majka Kristina nam je rekla da već u petak moraju ponovo u Zagreb na Rebro na kontrolu pa će školske obaveze još malo pričekati, no uvjerena je kako će iduću školsku godinu sjesti u klupe.
Dogodine će sjesti u klupu
Upitali smo Ivanovog oca kako je preživio dan kada je sinu presađen mamin bubreg. Rekao je da se sjeća svih detalja, od trenutka kad je Ivan oko 9,30 odvezen u salu, pa do 14,30 sati, kad je izašla liječnica koja je obavila složeni zahvat, te mu rekla da je Ivanovo tijelo primilo bubreg.
- Počelo mi je šumiti u ušima, i gotovo sam izgubio tlo pod nogama. Od šoka sam zaboravio ime liječnice, te me je bilo sram ponovo pitati.
Sinkronizirane operacije
Zahvaljujem svima koji su nam pomogli, od liječnika do ljudi koji su dali novac kako bi žena mogla boraviti u Padovi, a i ja povremeno. Hvala vam svima – rekao je presretni otac. Njegov mali junak više ne mora svakih četiri sata ići na dijalizu koju je godinama odrađivala mama Kristina.
- Napokon je došao kraj mukama, koje su trajale, točno 8 godina i tri mjeseca. Zaista sam sretna, jer znam koliko taj bubreg njemu znači – kazala je Kristina Sabol, koja je zajedno sa sinom prije Padove prošla brojne testove na KBC Rebro i zadnji u siječnju u Padovi. Rekla nam je da je ona operirana u bolnici preko puta one u kojoj je ležao Ivan, te da je u operacijsku salu ušla sat i pol prije njega. Sve se izvodilo sinkronizirano u dvije bolnice.
Podsjetimo, Ivan je od rođenja na dijalizi zbog zatajenja bubrega. Zadnje četiri godine, šest puta dnevno obavljala mu ih je majka Kristina u obiteljskoj kući. Ivan uz bolest bubrega ima i bolest mekanih kostiju, zbog koje je do sada 15 puta bio podvrgnut raznim operacijama. Zbog te bolesti dječak se samostalno teško kreće, ali se sada napokon riješio teških muka kojima je svakodnevno bio izložen.