Treba nam temeljita saborska rasprava o obrazovanju. Sve je teže pronaći nastavnike, više ne žele raditi za 6500 kuna, a djeci treba kvaliteta, kaže ravnatelj Prirodoslovne škole Vladimira Preloga za 24sata
'Smanjiti pragove na maturi, učenici su imali tri teške godine. Nastavnicima dati veće plaće'
Zlatko Stić srednju kemijsku školu u Zagrebu preuzeo je kao ravnatelj 1993. Tad je ta škola bila jedna od lošijih i nepopularnijih. U ovih 20 godina on je sa suradnicima, nastavnicima, stvorio jednu od najmodernijih i među učenicima najtraženijih srednjih škola u Hrvatskoj.
POGLEDAJTE VIDEO:
Najdugovječniji ravnatelj u Zagrebu i danas na Dolcu sam kupuje ribe za laboratorijske vježbe svojih učenika, od kojih svakome zna ime, a kad nije u školi i u organizaciji brojnih projekata i dnevnih obaveza, vodi obiteljski OPG i prati hrvatsku nogometnu reprezentaciju kao pasionirani navijač i poznavatelj nogometa.
Povodom završetka ove školske godine, za nedjeljni specijal 24sata otvoreno je progovorio o aktualnostima hrvatskog školstva, zašto bi ovogodišnjim maturantima trebalo spustiti kriterije za prolaz državne mature, ali i ukinuti brojne osnovne škole i srednjoškolske programe koji ne upisuju više od dva-tri učenika.
Polažu se državne mature, ove su se godine pisale i probne mature po prvi put, kakvi su dojmovi, kakav su uspjeh pokazali učenici?
Probne mature su kod učenika manje-više jako dobro prihvaćene, barem po odazivu, koji je kod nas bio de facto 99 posto. Malo je bilo zbrke oko ispravljanja, plaćanja, kasnije je donesena odluka o ispravljanju u školama, pa su nastavnici malo digli pobunu pa je to na kraju ipak plaćeno. No mislim da je to jako dobro prošlo i da je to bio jako dobar potez. Meni je drago da je uvedena. Mi u Prelogu probne mature provodimo još od prve ili druge godine državne mature, i to iz šest predmeta pa smo već bili i naviknuti na to, samo smo sami radili testove, a sad smo dobili gotove testove iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Mislim da je stvar dobra.
Ravnatelj NCVVO-a Vinko Filipović oprezan je kad ga se pita o rezultatima ovogodišnje mature. Što se vama čini, sad i sljedeće godine imamo generacije maturanata koji su zaista loše prošli što se tiče nastave, možemo li očekivati lošije rezultate?
Teško je reći kakvi će biti rezultati. Pitanje je kako su se sve škole i svi učenici snašli tijekom lockdowna, za vrijeme nastave na daljinu, nisu ni tehnički uvjeti bili isti u svim školama, ni u obiteljima. Mislim da je ovo prva državna matura u kojoj treba biti oprezan s pragovima koji će se donositi za prolaz. Dosad smo imali projektne pragove koji su bili čak i premali za, primjerice, matematiku. Ako je pravi ispit onda 25 posto ne može biti za prolaz. Ovog puta ne bih tako hrabro stajao iza toga jer ovo nikako nisu bili normalni uvjeti. Treba razumjeti klince u cijeloj toj priči, a i nastavnike. Stoga su rezultati, posebno iz STEM područja, mogli biti škakljivi.
STEM predmeti su i dalje najpopularniji što se tiče izbornih predmeta na maturi. Je li i ove godine tako?
Super je da je takvo opredjeljenje učenika. Ako je to put ka sveučilištima, onda je to najbolji put, gdje se posao može očekivati relativno brzo. Najveći je problem upis studija s kojima se posao ne dobiva, pa pet godina čekaš na burzi, ako završiš fakultet koji više ne garantira više od 10 posto zapošljivosti. Mislim da je ovo postala jako dobra orijentacija klinaca, oni prate portale, sve oko sebe, puno brže nego mi stari i već vide što je dobro. I zbog toga mislim da treba raditi još više promjena u školstvu. Klincima osigurati više nastave iz STEM područja, modularnu nastavu barem u trećoj i četvrtoj godini
No svemu se pristupa stihijski. Ovogodišnji Pravilnik za upise u srednje škole izazvao je pravu pobunu ravnatelja i župana, a nakon toga se mijenjao navrat-nanos i ništa se nije sustavno riješilo.
Mi nemamo više vremena za terapijske postupke, nama treba kirurški postupak. To ne može donijeti ministar, niti županijski čelnici, ni pročelnik obrazovanja, tu odluku o tome što će se učiniti s obrazovanjem treba donijeti Sabor RH, koje je zakonodavno tijelo, koje mora organizirati sjednicu barem cijeli tjedan o obrazovanju, ali na kojoj će svi sjediti cijelo vrijeme. Problemi su broj škola, opremanje, vrste programa, status nastavnika. Mi smo koronu jako dobro izveli u RH, zahvaljujući ljudima, ali vi više ne možete dobiti profesora matematike, fizike, informatike, polako i kemije, engleskog. Kako će doći ako mu se nudi plaća od 6000 kuna, a paralelno, za drugo radno mjesto mu se nudi 11.000 kuna.
Manje škola, bolje plaćeni ljudi, veća kontrola svih nas, od ravnatelja do portira, ali i pomoć svima nama u poslu, promjena nekih pravilnika i zakona, nastava s modulima u 3. i 4. godini da si djeca izaberu, što više STEM područja to bolje. Što se tiče ukidanja programa, da, pitanje je za što se danas obrazuje ekonomski tehničar.
No sve više djece želi ići na fakultet, bez obzira na to koju školu završavaju.
Obrazovanje nije samo srednja škola. To je vrtić, osnovna, srednja i fakultet. Mi imamo problema s osnovnom školom, s hiperinflacijom odlikaša, kvotama upisa na sveučilištima, to su strašni brojevi. Ako ostane 11.000 slobodnih mjesta, pa tko je trebao upisati te fakultete? Izvana? Kontingenti autobusa, vlakova? Imamo podatke s HZZ-a, ako se neki fakulteti čekaju po 10-20 godina, smanjimo kvote upisa na državni trošak. Drugi neka povećavaju, ali napravimo razinu kvota sukladno veličini ove države.
No naša obrazovna vlast nije dovoljno odlučna, što vidimo i sa problemom župana, ravnatelja i kvota za srednje škole.
Dugo sam ravnatelj, sjedio sam u raznim odborima, vijećima, tijelima. Tu imamo isti problem kao i u zdravstvu - kako država koja je do prije nekoliko godina po veličini bila poput Milana kojeg vodi gradonačelnik i dva zamjenika, a nas vodi ne znam koliko tisuća ljudi. Gospodarstvo Milana je napredovalo , mi nismo tako napredovali, pali smo s brojem stanovnika. Zašto kod nas zdravstvo i obrazovanje nisu centralizirani? Kod nas je svaka županija kao država. Možemo mi glumiti Njemačku, ali Njemačka ima 12,5 milijuna stanovnika. Treba se napraviti karta, tu će biti škola, tu će biti ovo, i onda nema župana, nema nikoga. I nitko neće reći da razbacujemo novac. Nije u redu da plaće primaju ljudi koji imaju tri učenika u razredu. Ja ne vidim važniju stvar trenutno. Mi smo talentirani narod, naša djeca su i dalje jača u usporedbi s djecom iz drugih zemalja, ali počet ćemo tonuti.
Već i fakulteti imaju problema sa zapošljavanjem.
Moja kći koja je diplomirala biologiju prije godinu dana, dobila je ponudu da ostane na fakultetu za 6600, odbila je, radi u laboratoriju u Beču. Pokušao sam je nagovoriti na sve moguće načine, da će raditi na sebi, da će joj rasti plaća, ne. Naši učenici sve više idu studirati van. Kemijski tehničari, otkrili su nas Nizozemci i Danci, i svake godine im dolazi troje, četvero učenika, gotovih, oblikovanih, nude stipendiju, te povrat kroz pola radnog vremena za rad uz studij.
Kakva je situacija sa zapošljavanjem u srednjim školama?
Mi više kvalitetu ni ne gledamo, ne gledamo više ni fakultete pri zapošljavanju. Jer se javi najviše jedna osoba, ti imaš pet razreda koji nemaju nastavnika. Osim ako ne vidiš da je pijanac, narkoman, bezobraznik, nekulturan, bez vokabulara, njega ćeš odbiti, a sve druge ćeš uzeti. Sad uzmite škole koje nisu popularne. Mi u popularnom Prelogu imamo problem - profesorica matematike, izvanredna profesorica nam je 1. siječnja dala otkaz. Dosta joj je bilo i roditelja i svega. Mi raspišemo natječaj, jedan drugi, nismo dobili nastavnika. Srećom su kolege podijelile satnicu, pa smo tako završili godinu. Sad ću raspisati natječaj i za fizičara, i z kemičara i za matematičara, ne znam što me očekuje. S tim da nitko ne govori o problemu strukovnih škola izvan Zagreba, preko 50% stručnih predmeta vode nestručni kadrovi. Jer kako ćete vi dobiti inženjera elektrotehnike ili strojarstva?
No učenicima trebaju nastavnici koji će ih moći poučavati i po stručnosti i po mentalitetu.
Ovo su dobra djeca, ali ih treba znati voditi. Njihovo znanje informatike koje nose od treće godine života, oni razmišljaju drugačije, traže razgovor, suradnju. I sad vi dobijete nastavnika koji drži frontalnu nastavu i viče "Šuti!". Zato ovaj posao treba voljeti. Ako si u školstvu završio jer nisi završio u privredi, kruha od tebe neće biti. Mi imamo 1011 učenika, nemamo štete u školi, razbijenog stakla, brave. Kad ih poštuješ, surađuješ s njima, dobit ćeš sve. Škola s pametnim pločama, projektorima, to je opremljena škola, ali cjelovita škola je ona u kojoj dobar nastavnik izađe pred učenike.
Spomenuli ste i roditelje, kažete da imate sve više problema s roditeljima. Kakvih konkretno?
Roditelji i hiperinflacija petica, to je spojena posuda, posebno kad govorimo o osnovnoj školi. Znalo se prije koja je uloga nastavnika, a koja roditelja. Znalo se da može pogriješiti i jedna i druga strana, ali to se uvijek moglo riješiti razgovorom, bez prijetnji, omalovažavanja. Onda smo dobili Pravilnik po kojem roditelj može opravdati tri dana izostanka bez opravdanja. Pa tri po tri, a ti imaš školu s vježbama, pa dijete dobije jedan, pa ide žalba, pa prijetnja, pa dolaze u školu... Mi smo imali tu situaciju, da dijete opravda 33 puta po tri dana, a mi ne možemo ništa. Druga djeca počinju postavljati pitanja kako on može, a mi ne, pa on traže ocjenu isto kao i oni, a nastavnik je na sto čuda, što god da napravi. Ja sve više moram štititi nastavnike od nasrtaja roditelja. Ima situacija da pogriješi nastavnik, ali zbog tog se ne prijeti, šalju se odvjetnici...
Urbane su legende i da roditelji s pištoljima dolaze u škole.
Ja sam imao dva slučaja otkako sam ravnatelj. Došao je čovjek s pištoljem za remenom. Zbog razgovora o tome da smo zakinuli njegovo dijete. Ali dobro. Ja nisam za to da roditelji nemaju nikakva prava, ali treba stvarno vidjeti koja su to prava i kako se mogu ostvarivati. Do hiperinflacije petica je došlo zbog prijetnji roditelja. Da smo uveli malu maturu kad je trebalo, to bi se riješilo. Nismo je uveli, postoje popularne škole, traži se ocjena koja ne zadovoljava kriterij za upis te škole i tjera se uspjeh na 5.0. I onda su nastavnici počeli upisivati ocjene. Ja ih uopće ne krivim. Mnoge moje kolegice i kolege nemaju izbora, prijete im. Da smo zaštićeni kao policajci, ne bi bilo takvih situacija. Ja sam imao par žestokih razgovora s roditeljima na rubu fizičkog obračuna. Ja i nisam neka mjera da se meni ide prijetiti, ali sd zamislite moju kolegicu ravnateljicu, 1,65 m visoku, profesoricu hrvatskog, što žena može odgovoriti mulcu. Dakle, nas treba zaštititi, urediti prava. Mi samo mijenjamo pravilnike, no treba stvarno postaviti zašto se nešto mijenja.
No učenici koji ne prolaze s odličnim nemaju izbora. Vaša škola nudi sve što roditelj želi svome djetetu od škole, ali ima škola koje ni približno ne zadovoljavaju te kriterije.
Opet se ja moram vratiti centralizaciji škola, testiranju programa, maloj maturi. Kad ste nerazvijena država minus je što ste nerazvijeni, ali plus je što možete prepisati dobre stvari od razvijenih. Oni imaju nacionalne ispite nakon osnovne škole. Mi smo bili prisiljeni uvesti prijemni ispit prije četiri godine, jer smo doživjeli sve učenike s 5,0. I 10 bodova na prijemnom će pomoći da iskoče i djeca koja su dobrog znanja, ali ne savršenih ocjena.
Zašto nemamo analize reformi koje se uvode?
A što je to reforma kod nas? Zašto bacamo udžbenike zadnjih par godina, iz matematike? Dobro je tko smo povukli sredstva i opremili se, ali nismo napravili reformu. Meni teško pada da sve zovemo reformom, samo zato što smo neke nazive ukinuli.