VIDEO Mali Šimun velikog srca podržao je Antu za svoj veliki dan: 'Sretno u vrtiću, prijatelju'

Malenom Anti Mikuliću, šestogodišnjem Brođaninu koji se sa svojim roditeljima, majkom Maricom i ocem Ivanom, u utorak ujutro uputio u vrtić Hlapić, srce je bilo veliko kao kuća. Ante je nakon duge borbe svojih roditelja koji su pokušavali na sve moguće načine ostvariti njegova prava, za koja je prečesto bio zakidan, napokon krenuo u vrtić, i to gradski.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:59

Slavonski Brod: ​Prvi dan u vrtiću Ante Mikulića (6) dječaka s teškim zaostajanjem u razvoju | Video: 24sata/pixsell

- Evo, vidite, Ante na ovoj ruci ima samo jedan prstić, a na ovoj drugoj dva. Znate li vi što se sve može s jednim prstićem? Pa gotovo sve. Možeš se počeškati iza uha, po nosiću, možeš se igrati na tabletu... Je l’ tako da to niste očekivali - strpljivo je i s ljubavlju u utorak Antina mama Marica objašnjavala situaciju vezanu uz Antu i njegove mogućnosti mališanima s kojima će od sada pohađati vrtić. Oni su se malo čudili, širili oči i sa zanimanjem upijali svaku njezinu riječ, odgovarali joj na pitanja, a neka su i sami postavljali. Zaključili su da Ante nosi naočale baš kao i Petra, da je visok baš kao i netko od njih i zapravo - nisu spominjali razlike. Nabrajali su sve ono po čemu im je Ante sličan. U samo pet minuta postao je jedan od njih. Baš kao što treba.

Baš kao što je moglo biti i puno ranije da se djecu, a ne birokraciju i socijalni sustav pitalo. Klinci su mu zapjevali: “Bilo kuda pođeš, bio star il’ mlad, prijateljstvo gradi rad”. Plesali su, pljeskali, odgojiteljice su ih poticale, pomagale im, a Ante je u majčinu naručju svjedočio pravoj maloj zemlji čudesa, još nesvjestan da će u tom prekrasnom okruženju od sada provoditi svaki dan.

- Danas stavljamo na stranu sve ono loše što smo prošli. Kao roditelji smo iznimno iznenađeni što smo napokon dobili sugovornika i podršku, na čemu smo zahvalni. Ante je dječak koji, unatoč invaliditetu, može puno toga napraviti. Nažalost, rijetki to vide. Ovo je veliki poticaj i zahvalna sam gradu, gradonačelniku i vrtiću koji su se odlučili na ovako hrabar i pomalo lud pothvat - rekla je Marica.

Vrtić se za Antu temeljito pripremao, pomno je birana skupina, kao i odgojiteljice, odnosno stručnjaci koji će s njim svakodnevno raditi. Bez asistentice Milke Zebe, koja će neprestano biti u vrtiću uz Antu, ipak, ovo ne bi bilo moguće jer su, kao i u drugim gradovima, vrtićke skupine prenatrpane.

- Bitno nam je da su ga djeca odmah prihvatila. To je velika stvar. S druge strane, s nama je neprestano asistentica Milka pa mislim da ćemo se brzo osloboditi početnog stresa koji je neminovan kad krećemo u nešto ovako novo. Probijamo led, ali vjerujemo da ćemo uspjeti napraviti sve što se od nas očekuje. Prilagodit ćemo se Anti i njegovim potrebama te mislim da neće biti problema - rekla je odgojiteljica Mirjana Šeremet, iza koje je 28-godišnje radno iskustvo.

Njezina mlađa kolegica također je spremna uz Antu učiti i rasti dalje u svom zanimanju.

- Veliko je ovo zadovoljstvo jer smo odabrani kroz prvo ovakvo iskustvo poticati različitosti i uključivati dječake poput Ante u redovan sustav. Djeca su ga odmah prigrlila. Vjerujem i u njih i u nas - rekla je odgojiteljica Kristina Mijić.

No od današnjeg dana za slavlje, obitelj Mikulić dijelili su šest godina kucanja na vrata neumoljivog i hladnog sustava te predugačak hodnik prepun odbijenica, straha, tuge, nemoći, napuštenosti, zanemarivanja...

Ante će u vrtiću provoditi od tri do četiri sata, ovisno o svojim mogućnostima, ali i terminima vezanima za daljnju rehabilitaciju, koju će i dalje primati u Poliklinici Zlatni cekin. Podsjetimo, unatoč tome što je zadovoljavao sve uvjete i bio sposoban pohađati ustanovu pet dana u tjednu po četiri sata, Ante je smio dolaziti samo dva dana u tjednu u Centar za rehabilitaciju i odgoj djece s teškoćama u razvoju Zlatni cekin u Slavonskom Brodu. Riječ je o ustanovi koja je otvorena uz pomoć franjevaca. U sklopu ustanove nalazi se poliklinika u kojoj su dvije specijalističke ambulante, pedijatrijska i fizijatrijska, ali i vrtić. Sve to skupa zvuči kao idealno mjesto za boravak malog Ante, samo što franjevci očigledno nisu mislili tako.

No kako kaže Marica, to je loše razdoblje sad iza njih i vesele se danima koji su ispred njih.

- Danas svjedočimo inkluziji u društvo, onakvoj kakva ona uistinu treba biti. Ovako se stvara bolja Hrvatska i odgajaju ljudi koji će jednoga dana bolje prihvatiti osobe s invaliditetom - rekla je Marica koja je zahvalna vrtiću što se odvažio i pružio Anti šansu za bolji život. Iz vrtića poručuju da su sretni što ga imaju, piše Plus portal.

I Šimun je prošao isto

- Gradonačelnik Mirko Duspara osobno me pitao jesmo li spremni i možemo li prihvatiti ovakav izazov. Dosad nismo imali ovakvo iskustvo. Kad je riječ o djeci s teškoćama, dosad su naše usluge koristila uglavnom djeca iz autističnog spektra. No odmah smo pristali. Primarni razlog vidjeli ste danas - Antin osmijeh. Željeli smo mu pružiti priliku da se druži sa svojim vršnjacima, a roditeljima pokazati da su dobrodošli. On je sad naš. Od danas pripadamo rijetkim vrtićkim ustanovama u Hrvatskoj koje su prihvatile ovakav izazov. Naglašavam kako su prepreka tomu da to bude standard uvijek nekakvi objektivni razlozi. Za Grad je ovo veliki iskorak. U našoj je ustanovi trenutačno zaposleno petnaest asistenata, tako da je Grad svjestan da djeca s teškoćama moraju i trebaju biti u dječjim vrtićima. Otvaranjem novih gradskih vrtića dobit ćemo kvalitetu za koju se zalažemo, a to je da imamo manje djece u skupinama. To je dosad bio glavni razlog zašto vrtići uglavnom nisu mogli primiti djecu s većim teškoćama - rekla je Zorana Butora, ravnateljica Dječjeg vrtića “I. B. Mažuranić”.

Svojevremeno je kalvariju oko upisa u vrtić prošao i mali Šimun Stojanović. Potresna priča o tad dvoipolgodišnjem dječaku s amputiranom nogom, koji jedini od 65-ero prijavljene djece nije primljen u vrtić u Županji, 2020. godine je dirnula i ujedinila cijelu Hrvatsku. Zahtjev Šimunovih roditelja Martine i Tomislava za dječakov upis u 10-satni program u novoj predškolskoj godini odbijen je u lipnju uz obrazloženje da su Šimunu zbog invalidnosti i drugih zdravstvenih problema potrebni posebna skrb te pomoć i njega u vrtiću. Da im je zahtjev odbijen doznali su kad su vidjeli popis od 60-ak primljene djece na kojem nije bilo Šimunova imena.

Da on jedini nije primljen, obitelj Stojanović iz vrtića nisu obavijestili, a Šimunova majka tad je na Facebooku objavila potresan video u kojem se požalila na ovakvu odluku, nakon čega je isti dan pozvana na sastanak u vrtić. Tad je dogovoreno da će Šimun ipak krenuti u vrtić s 1. rujna, ali za početak samo na sat vremena dnevno i u pratnji majke, odnosno dok se ne zaposli osoba koja bi asistirala odgojiteljicama i pomagala Šimunu, što je Grad Županja kao osnivač vrtića obećao da će osigurati. U tom smislu izdano je i rješenje od strane vrtića.

Podsjetimo, Šimun je imao teško djetinjstvo. Od rođenja boluje od niza bolesti zbog kojih je ostao bez noge. U SAD-u je podvrgnut kompliciranoj operaciji nakon koje je dobio protezu za nogu kako bi napokon mogao samostalno hodati. Majka je bila očajna kad ga nisu primili u vrtić.

- To je strah od nepoznatog. Od ovakve djece. Želim reći da oni nisu zarazni, nemaju drugačije potrebe od druge djece. Trenutačno je Šimunova najveća potreba društvo, vršnjaci. Toliko je vremena bio izoliran, po bolnicama. I onda smo naišli na zatvorena vrata u našoj Županji. U našem gradu. U vrtiću koji je odgojio moje dvoje djece i na tome sam im beskrajno zahvalna - rekla je tad Šimunova majka. Na kraju je mališan u vrtić ipak krenuo u rujnu 2020. godine. 

Mali Šimun velikog srca podržao Antu

Nabacio je smiješak, stisnuo poruku podrške i pored sebe parkirao proteze. Tako će Ante najbolje znati da nije sam, smatra Šimun Stojanović iz Županje. On zna najbolje kako je zbog bolesti biti zakinut za društvo, za igru, za vršnjake, za vrtić... Zato je na papiru napisao: ‘Sretno u vrtiću prijatelju Ante!’ i poželio da ni jedno dijete više ne ostane bez vrtićkih prijatelja.