Istraživanje je za pohvalu ali sva istraživanja ovog područja imaju manu. Npr. pitanje o zadovoljstvu poslom bi moglo biti kada ne bi radili u abnormalnim uvjetima. Toliko toga je na krivo postavljeno, šefovi su šupci bilo u javnom bilo u privatnom sektoru, skoro je ići koji ne znaju dobru mjeru između radnika i kapitala, prema ljudima se odnose kao prema smeću ili roblju, a cijela Hrvatska odiše teorijom "budi sretan što radiš". U takvim uvjetima kako bih mogao odgovoriti na pite je zadovoljstvo poslom koje je pitanje višeg reda. Onda pitanje promjene posla. Naravno da bih probao nešto drugo i da je to izasov ali kako stvari stoje većina bi se željela riješiti svoga a istovremeno znaš da je tržište rada i ponuda trulo. Onda zadovoljstvo kolegama. Kako se ljudi odnose prema drugima kada da bi nešto malo bolje živjeli, u kaotičnom uvjetima, moraju šutjeti, brinuti se za egzistenciju sebe i obitelji. Što očekivati? Drugarstvo, podršku, razumijevanje, a sami sebi pomoći ne mogu. Mi smo depresivan, frustriran, iskorišten, omalovažen i nadasve skroman i tih narod. Dižemo se na noge jedino kada nam je opstojnost ugrožena, a tu smo se ispucali prije 24-29 godina. Znaju to naši lopovi od onda do sada i koriste pod kapom domoljublje. Tako sam govorio ja.