Sinovi Stojka Vrankovića i Velimira Perasovića košarkaši su Splita, obojica mladi i perspektivni, stručnjaci im predviđaju lijepe karijere, ali i dalje se moraju nositi s teretom prezimena i karijere svojih očeva...
SINOVI POZNATIH OČEVA
Velike nade hrvatske košarke: Još smo 'Perasov i Stojkov mali'
Možemo obojica govoriti da gradimo svoje karijere, ali, kako god okrenuli još uvijek smo "Perasov mali" i "Stojkov mali" i s tim teretom poznatog oca moramo se znati nositi, kaže Antonio Vranković, stariji od dvojca prvotimaca košarkaškog kluba Split čiji očevi su bili poznati, legendarni košarkaši. Antoniov otac je Stojko Vranković, a Ivanov Velimir Perasović.
Pokretanje videa...
00:15
A na poznate očeve ne podsjećaju samo prezimenom, nego i pozicijom na terenu. Antonio je "petica", nešto je niži od oca, ali zato bolji tehničar i šuter, koji može čak i tricu pogoditi. Ivan je, baš kao i otac, bek šuter, ali je brži i eksplozivniji od oca. Ne samo da može vezati tri trice u tri napada kao nedavno protiv Cibone, nego može i podignuti momčad atraktivnim zakucavanjima.
- Uvijek treba težiti višem, raditi, napredovati, biti ambiciozan, ne mogu biti zadovoljan jednom dobro odigranom utakmicom, treba igrati dobro u kontinuitetu - kaže Perasović, koji je u travnju postao punoljetan i kome košarkaški znalci predviđaju lijepu budućnost. U ABA ligi igra u prosjeku desetak minuta, a u Premijer ligi tek nešto više...
- Naravno da bih želio igrati što više, ali momčad igra dobro, dobri su i rezultati i poštujem kako je sustav posložen i pokušavam izvući najbolje od ponuđenoga.
Antonio je u Split stigao s iskustvom sveučilišta Duke, na kome je igrao sa Zionom Williamsonom, no trebalo mu je dosta vremena da pokaže što zna.
- Ne znam koliko su ljudi u Hrvatskoj pratili moju karijeru, i koliko znaju da u tri godine na sveučilištu nisam dobivao puno prilika igrati jer su imali neke svoje projekte. Zato mi je i trebalo vremena da se vratim u formu. Radio sam naporno cijelo ljeto, nisam gubio nadu, i sad kad sam napokon uhvatio ritam, pokazao sam koliko mogu. Poziv u reprezentaciju mi je najbolja nagrada i motivacija za dalje – kaže robusni centar, koji vjeruje da ova momčad Splita može i do boljih rezultata u ABA ligi, a pobjedama nad Zadrom i Cibonom dokazali su da će se boriti i za trofeje.
- Uoči sezone nije puno ljudi vjerovalo u nas, a u osam kola ABA lige zabilježili smo tri pobjede, a protiv FMP-a, Igokee i Zvezde izgubili smo u neizvjesnim završnicama, za loptu ili dvije. Drago mi je da se taj naš rad i trud nagrađuje, da bilježimo dobre rezultate, ali vjerujem da imamo potencijala i iskustva za dodatni iskorak, da utakmice koje se odlučuju na loptu ili dvije riješimo u svoju korist, što će nam pomoći u završnici sezone.
Antonio i Ivan su cimeri na putovanjima, kažu da ne pričaju puno o očevima i njihovim medaljama i uspjesima, ali niti ne bježe od tih tema.
- Obojica smo ponosni na svoje očeve, imamo i na što biti. Nismo ih imali prilike gledati u živo ali mi smo "YouTube generacija" i odgledali smo sve što se moglo gledati od njihovih utakmica. Znaju to i drugi, kad nas vide skupa ili negdje na slici, zezaju nas i zovu "Barcelona '92", a ponekad nas neki protivnički trener ili sudac iznenadi i kaže da pozdravimo očeve – otkriva nam Antonio i dodaje kako su obojica poznatih očeva spremni dati im savjete:
- Proveo je na terenu 21 godinu i sigurno da ima detalja koje samo on vidi, ili ih vidi bolje nego ja. Ali uvijek je to konstruktivna kritika.
I moj otac uvijek daje savjete, što bi trebao raditi bolje, gdje mogu još napredovati. Sin sam mu, naravno da želi najbolje za mene – dodaje Perasović, koji o usporedbi s ocem kaže:
- Govore mi da trčim kao on, ali i da nemamo baš sličan stil igre. Ja sam skočniji i eksplozivnijih, to sam naslijedio očito od mame, jer on nije bio atleta. Imam i drugačiji šut, visoki, malo specifičan izbačaj, ali bitno je da ulazi...
Poznati očevi su oprezni u pohvalama, Stojko je kao predsjednik saveza u specifičnoj ulozi jer mu je sin reprezentativac, dok je Velimir, kao poznati trener, oprezan da ne "prekorači ovlasti" i ne kaže nešto što bi moglo povrijediti kolegu Skelina na klupi Splita.
- Kao roditelj uvijek gledam najbolje za svoje dijete, on je još uvijek mlad i sigurno da bi bilo bolje da više participira u igri, ali to nije uvijek moguće i treba iskoristiti prilike koje dobije na najbolji mogući način. Mora raditi, truditi se i napredovati, to je jedni put. Prvi put igra na ovakvom nivou, protiv starijih, jačih, ima tu i oscilacija, a nije u prilici da može napraviti pogrešku i ostati u igri, kao u juniorima. No i to je jedno iskustvo na putu sazrijevanja iz kojeg mora učiti... - kaže Perasović senior, a njegov nekadašnji reprezentativni kolega Vranković dodaje:
- Sigurno da smo danas svi skupa puno zadovoljniji nego prije šest mjeseci. Antonio je imao tu fazu neigranja na sveučilištu i sad kad je dobio priliku igrati u kontinuitetu vidi se da se diže iz utakmice u utakmicu, da dobiva na samopouzdanju, da odgovara na zahtjeve koje trener pred njega postavlja. Ako ovako nastavi, bit će to super...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
