Ja i suprug smo sami sebi smiješni ponekad jer bolesno pazimo na malu, uvijek nam mora biti pred očima. Unatoč tome, prije godinu dana mala je 'pobjegla' kod susjede i u roku minute u dječjoj igri rasjekla usnu... U roku minute! Nažalost, opreza nikad dosta. Iako me puno kritiziraju da ju previše čuvam, čak se i sama na sebe ponekad ljutim što sam tako u strahu za nju- jer ipak će jednom morati naučiti sama se brinuti za sebe... Biti roditelj je teško. Ne zbog novaca ili vremena, nego zbog stalnog vaganja između "pustiti dijete da samostalno istražuje svijet (u skladu s godinama) ili ju čuvati kao kap vode na dlanu". TO je težak dio.
beebee
25.6.2012.
Odustani
uh, baš....ili si stalno u grču i u opasnosti da od djeteta napraviš emotivno/mentalnog invalida ili riskiraš da ga izgubiš. nije lako uvijek odvagnuti najbolje
!
Prikaži još ↓
Be
Bea
25.6.2012.
Odustani
slažem se i s tobom i sa beebee...zaista je teško pronaći granicu,i mi pazimo svog malog,možda nekad i previše.skužili smo i da kad najviše pazimo nezgode se sv
ejedno dogode,nakon nekoliko razbijenih koljena se makar naučio sam ustati i više paziti:)))
Prikaži još ↓
graziella
25.6.2012.
Odustani
Dok je dijete manje strah te je da ne padne,da se ne razbije ili na bilo koji nacin ozlijedi.E, kad naraste i pocne izlaziti vani opet te je strah da ga netko n
e prebije,da ne upadne u lose drustvo,ne nastrada.Ako ode na fax u drugi grad opet te je strah kako ce se prilagoditi novoj okolini,da li ce naci osobe koje ce mu biti prijatelji .Zapravo dok god se dijete ne osamostali(kad zavrsi s.skolu ili fax) tj zaposli i ode samostalno zivjeti,mi brinemo.Da se razumijemo brinemo se i poslije ,ali ne vise toliko jakom intezitetom,jer po meni napravili smo sve kao roditelji da nam dijete dodje do tog stadija,da se samo brine o sebi.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .