Veličanstvene građevine i arhitektonska čuda. Prizori koje vrijedi vidjeti uživo

Arhitektonska čuda Europe predstavljaju vrhunac ljudske kreativnosti, inženjerstva i kulturnog izražaja. Od fascinantnoga Kosog tornja u Pisi do Eiffelova tornja pokraj rijeke Seine u Parizu, najpoznatije atenske Akropole i Bazilike svetog Petra u Vatikanu.

Međutim naš popis "must see" ne uključuje najpoznatije i najimpozantnije svjetske građevine nego manje znane arhitektonske dragulje s jedinstvenim uvidom u povijest i baštinu civilizacije, u svakom pogledu vrijedne pozornosti.

Kuća koja pleše - Prag, Češka

Plešuća kuća, Tančící dům ili Ginger i Fred nazivi su zgrade Nationale-Nederlanden na Rašínovo nábřeží (Nasip Rašín) u Pragu. Ovo kompleksno zdanje koje na vanjskoj strani ima 99 ploča različitih oblika, ostavljajući dojam plesnog para, osmislio je cijenjeni arhitektonski dvojac: hrvatsko-češki arhitekt Vlado Milunić i kanadsko-američki arhitekt Frank Gehry.

Milunić je želio da Kuća koja pleše bude simbol prelaska Čehoslovačke iz komunističkog režima na parlamentarnu demokraciju, pokazujući to tako što je dio zgrade statičan a dio dinamičan. Stil je poznat kao dekonstruktivizam, a karakterizira ga velika asimetrija dizajna. Kuća koja pleše osvojila je nagradu časopisa Time za dizajn 1997., samo godinu dana nakon završetka.

Toranj Belem - Lisabon, Portugal

Toranj Belem jedan je od najboljih primjera originalnog portugalskoga kasnogotičkog manuelinskog stila. Nalazi se na malenom otoku na rijeci Tagus, nedaleko od lisabonske obale, a danas je, postupnim prirodnim nasipanjem ušća rijeke, spojen s obalom. Dao ga je napraviti 1515. godine kralj Ivan II. Portugalski kao dio obrambenog sustava ušća rijeke Tagus.

Izrađen je od lokalnog lioz vapnenca, a sastoji se od bastiona i 30 metara visokog tornja na četiri kata. Toranj je gradio arhitekt jeronimitskog samostana, Diogo de Boitaca, a posvećen je svecu zaštitniku Lisabona, svetom Vinku. Zbog umjetničke, ali i povijesne važnosti tijekom velikih zemljopisnih otkrića, upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 1983. godine.

Kraljevski paviljon - Brighton, Engleska

Kraljevski paviljon, odnosno Royal Pavilion, nalazi se u središtu Brightona. Ova egzotična palača sa šarolikom poviješću isprva je bila ljetnikovac Georgea, princa od Walesa (poslije kralj George IV.). Arhitekt John Nash između 1815. i 1823. pretvorio ju je u jednu od najblistavijih i najraskošnijih građevina na Britanskom otočju.

Kraljevski paviljon spaja aristokratsku raskoš s indijskom arhitekturom i interijerima nadahnutim Kinom. Ovo orijentalno utočište koristili su i kraljica Viktorija i William IV., Georgeovi nasljednici, ali na kraju su ga prodali gradu Brightonu jer je kraljica Viktorija odabrala Osborne House kao novu rezidenciju na moru.

Atomium - Bruxelles, Belgija

Atomium je skulptura sagrađena u čast Svjetske izložbe 1958. u Bruxellesu, a dizajnirao ga je inženjer Andre Waterkeyn. Ova nevjerojatna građevina koja izgleda kao da je s drugog planeta ili iz znanstvenofantastičnog filma trebala je biti privremeni objekt, ali postala je stalni element na periferiji grada.

Struktura je visoka 110 metara, a predstavlja devet atoma jednog alfa-željeznoga kristala u mjerilu 1:150 milijardi. Brzo dizalo vozi posjetitelje pet metara u sekundi u glavnu atrakciju Atomiuma, okrugli udobni restoran u najvišoj kugli, odakle se pruža veličanstven pogled na Bruxelles.

Casa Mila - Barcelona, Španjolska

Iako mnogi posjetitelji Barcelone najčešće hrle razgledati crkvu La Sagrada Familia, diljem Barcelone postoje mnogi drugi izvanredni primjeri rada arhitekta Antonija Gaudija. Casa Mila, Kuća Mila ili La Pedrera jedan je od njih, a nalazi se na Passeig de Gracia, neobičnom bulevaru s nekonvencionalnim zgradama.

Godine 1905. kupili su je Pere Mila i Roser Segimon želeći u njoj živjeti, ali i iznajmljivati stanove u toj nekretnini. Zadužili su arhitekta Antonija Gaudija da redizajnira kuću. Unatoč tomu što je projekt bio prepun pravnih i financijskih problema, Gaudi je uspio realizirati jedno od svojih najznačajnijih djela građanske arhitekture, koje je dospjelo i na popis UNESCO-ove svjetske baštine.

Svjesni smo da je život samo jedan, ali mnogo je razloga koji nas koče da upravo sad ne uživamo u njemu nego ga stavljamo na čekanje. Ne živjeti život punim plućima dok čekamo da vrijeme prođe najapsurdniji je način da izgubimo godine i da ne ostvarimo želje.

Prekinite niz i ne čekajte da sve bude savršeno, da djeca odrastu, da pronađete pravu osobu, da otplatite kredit... Uživajte u sitnicama koje vas čine sretnim - na putovanju na neku destinaciju ili u neodgodivo dobroj Bajaderi - zgrabite život i ne dozvolite užitku da čeka!