Već od prvog trenutka znali su da su suđeni jedno drugome

Ako u Googleov pretraživač uz ime Rade Šerbedžije upišete “živi u”, kao rezultat pretrage pojavit će se gradovi Rijeka, London, Los Angeles, Beograd... Sve su to bili ili još su gradovi u kojima je proveo dio života, ali na popisu ovog legendarnog glumca nedostaje još barem pet. Trenutno je u Zagrebu, gdje priprema nastup u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Radina prva ljubav bio je nogomet, a ne gluma

Rodio se 27. srpnja 1946. godine u selu Bunići nedaleko od Korenice. Majka Stana i otac Danilo s dvoje djece preselili su se iz škrtog ličkog kraja u tada bogatu Slavoniju 1951. i odlučili živjeti u Vinkovcima. Rade se prisjetio kako su majka i njegova starija sestra Milica do Zagreba putovale autobusom, a on s ocem na motoru s prikolicom, odakle se do odredišta prvi put u životu vozio i vlakom. Ondje je Rade završio osnovnu i srednju školu, a i danas se rado prisjeća tih bezbrižnih dana. - Te divne ravnice taknule su mi dušu, a uz ovaj gradić vežu me mnoge uspomene na nezaboravne ljubavi i prijateljstva - rekao je Rade. Tu je i prvi put dobio šansu da odigra neku ulogu. Kako je po cijele dane igrao nogomet, spazio ga je tamošnji prvak poluprofesionalnog teatra Ljubo Stanković i dodijelio mu ulogu u predstavi “Heidi”. Nakon nekoliko proba Rade je oduševio Stankovića, ali je njegova prva ljubav i dalje bila nogomet. Zato je i Radina glumačka karijera počela prilično neslavno. Na dan premijere, samo pet minuta prije početka predstave, svog malog glumca Stanković je pronašao na nogometnom igralištu i u teatar ga doveo vukući ga za uho. Otac Danilo nije previše mario za Radine glumačke i pjevačke talente. On je pak silno želio da mu sin postane liječnik ili arhitekt, a Rade nije bio baš siguran što će sa sobom.

Planove za budućnost kovao je s jednom Vinkovčankom Brankom, u koju se toliko bio zaljubio da su čvrsto odlučili zajedno otići na studij u Beograd - ona na medicinu, a on na studij književnosti, ne bi li jednog dana postao novinar. Veza se raspala u suzama, vratili su jedno drugom zavjetne lančiće i umjesto u Beograd, Šerbedžija je otputovao na prijemni ispit na zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti.

U Zagrebu je tijekom studija živio vrlo skromno

Otac je oduvijek mrzio njegov poziv i nikad, čak ni kad je mu je sin postao slavan, nije otišao u kazalište pogledati neku predstavu u kojoj je igrao. Ali ga je zato često znao posjetiti u Zagrebu i provjeriti kako mu živi sin. No pravu istinu, srećom, nikad nije saznao. Mogao je to samo naslutiti nakon što je jedne zime Rade završio s gadnom upalom pluća. Otac je imao grižnju savjesti jer je novcem koji je imao, ispunio želju kćerki Milici, studentici medicine, i kupio joj kaput misleći da se Rade može snaći s debelim vunenim džemperom i debelim sakoom od samta. Ali kad se sin vratio kući s visokom temperaturom, otac nije mogao prežaliti tu odluku. Uzalud ga je uvjeravao da je to posljedica pijane, zagrebačke snježne noći, kad se s kolegom gol do pasa natjecao u trčanju od autobusnog do Glavnog kolodvora.

Žene su ga oduvijek smatrale vrlo privlačnim

Lude studentske godine priuštile su mu mnoge besane noći, provedene po zagrebačkim birtijama gdje je recitirajući poeziju stjecao prijatelje i obožavatelje, a naročito obožavateljice. Njegova specifična boja glasa za koju su žene tvrdile da obara s nogu, uz stasitu, markantnu pojavu bila je Radina dobitna kombinacija. Stanovao je u Studentskom domu Stjepan Radić, a kako je napisao u biografiji, često se u sitne sate pješice Savskom vraćao u sobu gonjen mladalačkim bijesom i pokojom čašicom previše, razbijajući stakalca na voznim redovima zagrebačkih tramvaja. Ujutro bi odlazio na Akademiju brojeći rane na šakama i gledajući u vlastite krvave tragove po stupovima tramvajskih stanica. Obožavao je Zagreb, posebno jesenje magle koje su se vukle uz savske nasipe iz kojih bi tramvajem, kaže, uronio u srce grada gdje su ga do kraja studija već svi poznavali. Diplomirao je s 22 godine, a tad je već bio ludo zaljubljen u svoju balerinu, kako je od milja zvao Ivanku Cerovac, buduću suprugu. Gracilna Zagrepčanka osvojila je Radino srce jer su bili srodne duše. Oboje su obožavali kazalište. Rade je diplomirao na Akademiji 1969., a Ivanka je bila diplomantica Škole za ritmiku i ples. 

Ivanka i Rade vjenčali su se sa samo 23 godine

Iste godine su se vjenčali. Oboje su jedva bili navršili 23 godine i bila je to prava iskrena mladalačka ljubav. On je dobio odmah angažman u gradskom kazalištu Gavella u kojem je igrao Shakespeareova Hamleta i Richarda Trećeg, a ona je postala plesni koreograf u Zagrebačkom kazalištu mladih. U braku su dobili i dvoje djece. Najprije im se 1971. godine rodio sin kojem su nadjenuli ime prema Radinu ocu Danilu, a dvije godine poslije rodila im se i kći Lucija. Dotad je Rade već prikupio mnogo glumačkog iskustva. Prvu sporednu filmsku ulogu dao mu je Krsto Papić u “Iluziji”, dok je još bio student, a samo godinu dana poslije zaigrao je glavnu ulogu u filmu Branka Ivande “Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata”. Na televiziji se proslavio ulogama u klasicima Hrvatske televizije kao što su bile serije “U registraturi”, “Bombaški proces”, “Nikola Tesla”, “Putovanje u Vučjak”...

Kako je rasla njegova slava, tako se sredinom ‘80-ih počeo urušavati njegov brak. U pjesmi “Hamlet mašina”, koju je napisao 1992. godine, priznao je svoju krivicu. Opisao je to u stihovima o “veš-mašini” koju je nakon vjenčanja kupio svojoj balerini.

- Iskra ili Olimpija, tako se nekako zvala i uredno i vrijedno prala, zatim se već kod mojih prvih sitnih nevjerstava počela kvariti... - napisao je Rade. Razveli su se 1987., a prvoj supruzi posvetio je zbirku pjesama u kojoj je napisao da “od njih ništa nije ostalo osim dvoje odrasle djece koja nas svojim životima uvjeravaju da sve to nije bio tek san i privid”.

Inge Appelt mu je rekla: “Ovu ćeš malu oženiti”

Bivši supružnici ostali su i nakon razvoda prijatelji i tako je ostalo sve do 2010. godine kad je Ivanka Cerovac iznenada preminula od moždanog udara u 63. godini života. Potkraj ‘80-ih Rade je bio profesor scenskog govora i glume na zagrebačkoj te izvanredni profesor glume na novosadskoj Akademiji. Negdje 1990. u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva zatekao se u Subotici u kazalištu. U pauzi između proba sjedio je u internom kafiću i gledao utakmicu kad se na vratima pojavila Lenka Udovički.

- Iako sam bio koncentriran na neku utakmicu koju sam gledao, krajičkom oka zapazio sam i Lenku. Stajala je na vratima i nešto je kao pitala moje prijatelje. Razmijenio sam s njom nekoliko riječi, pa nisam ni primijetio kako se to ustvari pretvorilo u dugačak razgovor. Kad je Lenka izašla, moja prijateljica Inge Appelt je rekla: ‘Šerba, ovu ćeš malu oženiti!’ - prisjetio se Šerbedžija.

- Došao je raditi ‘Kralja Edipa’ na subotičkom festivalu, a ja sam te godine tek bila završila Akademiju i režirala sam jednu manju predstavu s njegovim novosadskim studentima. Susreli smo se u tajništvu kazališta jer sam imala problema s jednim od njegovih studenata pa sam s njim htjela o tome porazgovarati. On je imao 43, a ja 23 godine. Mojem ocu i majci to je bio drugi brak, a otac je od majke bio stariji 18 godina pa mi nije bilo nimalo neobično da se zaljubim u 20 godina starijeg. Oduvijek su mi se sviđali muškarci koji su stariji od mene, koji imaju više životnog iskustva. Sve je išlo vrlo brzo iako nisam očekivala da će se razviti u ljubavnu vezu - rekla je Lenka. 
Već nakon samo nekoliko tjedana poznanstva par se uselio u jedan beogradski stan, a iduće godine su se vjenčali. Kao što je zbog svojih političkih stavova Šerbedžija imao problema u Zagrebu, slično je prošao i u Beogradu. U Hrvatskoj je otvoreno govorio protiv Tuđmana, a u Beogradu protiv Miloševića. Kad im se rodila prva kći Nina 1992., doputovao je iz Slovenije da proslavi njezino rođenje. U kafiću je nepoznati pijanac izvadio pištolj i zapucao prema njemu. Bio je to jasan znak da više u Beogradu nije dobrodošao. Vratio se u Sloveniju, a kad je Nina imala samo devet dana, Lenka je spakirala kovčege, krenula vlakom do Skoplja i avionom u Ljubljanu.

- Majka mi je iz Bolivije i naviknula sam se na putovanja. Nisam bila svjesna da ćemo od tog dana ja i moja obitelj često putovati - rekla je Lenka. Rade, Lenka i kći Nina u Ljubljani su počeli živjeti u jeftinom hotelu kao beskućnici. Rade je učio slovenski i glumio u kazalištu, a Lenka se brinula o djetetu.

- Onda su nam poznanici, čak ne ni prijatelji, ponudili svoju vikendicu na granici s Austrijom da tamo provedem ljeto s djetetom. Nisam za Ninu imala ni kadicu, kupala sam je najprije u hotelskom umivaoniku. Poslije su mi pomagali moji roditelji, koji su također za nama došli u Sloveniju, a nakon godinu dana iznajmili smo stančić - prisjetila se Lenka. A onda je 1993. stigao poziv iz Londona od glumca Anthonyja Andrewsa, s kojim se Rade upoznao snimajući “Hanin svijet”. Spakirali su stvari i krenuli u englesku prijestolnicu. Ondje se Rade povezao i s Vanessom Redgrave, koju je otprije poznavao i malo-pomalo počela su mu se otvarati vrata. Najprije je zaigrao u predstavi u Manchesteru, a onda i u glavnoj ulozi u filmu Milča Mančevskog “Prije kiše”. No u Londonu su i dalje živjeli na rubu siromaštva. I tako još iduće dvije godine, a u međuvremenu, 1995. rodila im se i druga kći Vanja. Tek kad su s Vanessom Redgrave osnovali Mooving Theatar i kad je Lenka počela raditi u tamošnjem bolivijskom veleposlanstvu kao kulturni ataše, počeli su dobivati stalne prihode, pa su konačno kupili i stančić. 1997. dobili su i treću kćer Milicu. Iste godine Rade je dobio ulogu u filmskom hitu “Svetac” i počela je njegova međunarodna karijera. Igrao je uz najveće glumačke zvijezde, a u njegovoj biografiji upisani su i filmovi poput “Oči širom zatvorene”, “Nemoguća misija 2”, “Svemirski kauboji”, “Zdrpi i zbriši”.

Rade je trostruki djed - ima dva unuka i unučicu

Nakon desetak godina života u Londonu Radini holivudski angažmani obitelj su odveli u Los Angeles. No ondje im je sve bilo previše orijentirano na posao.

- Čak i djecu od prvog školskog dana uče da se natječu i budu bolji od razrednih kolega. Nema pravog prijateljstva, susjede ne srećeš na ulici jer se svi voze automobilima, podijeljenost između bogatih i siromašnih je vrlo izražena. Stoga se malo družim ovdje s ljudima. Posvećena sam djeci, a i Rade, kad završi s obavezama, najljepše mu je provoditi mirne obiteljske dane - opisala je Lenka. Iako su im ondje kućni prijatelji bili i Tom Cruise i Charlize Theron, Rade i Lenka uvijek su znali da pripadaju ovdje.

- Sjećam se kad sam prvi put došao u Hollywood Virgin Atlanticom. Sjedio sam u prvoj klasi i čim je avion poletio, sjeo sam za bar gdje sam proveo 11 sati leta i popio skoro sve što su imali. Dočekala me crna limuzina i opet bar. Bio sam fasciniran Hollywoodom. Danas više to nisam. Otad sam se puno puta vozio limuzinom, ali me više to ništa ne uzbuđuje. Niti odlazim na njihove partyje. Tu i tamo se pojavim na crvenom tepihu zbog premijere i to je sve. Ne pripadam tom svijetu - rekao je Rade. Budući da su 2000. sa svojim Teatrom Ulysess pokrenuli niz kazališnih predstava na Brijunima, u čemu ih je podržala i Vanessa Redgrave, bilo je pitanje dana kad će se vratiti u Hrvatsku. Bilo je to 2010. godine kad je Rade osmislio i pokrenuo novi poslijediplomski studij kao dvogodišnji program namijenjen stručnom usavršavanju u glumi, medijima i kulturi u Rijeci. U međuvremenu igrao je i u izvrsnom filmu “72 dana”, koji je režirao njegov sin Danilo. Najstarija kći Lucija je nakon srednje škole krenula očevim stopama i diplomirala glumu. Rade je i trostruki djed. Sin Danilo s Laviniom Stubbs ima sina Ivana (3). Lucija se 2006. udala za srpskog redatelja Filipa Gajića, s kojim ima sina Sergeja (5) i kćer Anastaziju (2).