Kad Raketa i ‘vatreni’ igraju, to je divota za srce i dušu. Čekamo ga, kažu mještani sela iz kojeg je Rakitićev otac Luka
Vatreno ludilo u Sikirevcima: "Raketa je naš ponos i dika..."
Sikirevci, selo 40-ak kilometara od Slavonskog Broda, u potpunoj je ekstazi zbog nezabilježenog uspjeha “vatrenih” na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji.
Od početka prvenstva Sikirevci su uz “vatrene” srcem i dušom, a njihov miljenik je, naravno, Ivan Rakitić - Raketa, koji svoje podrijetlo vuče iz Sikirevaca, odakle je njegov otac Luka 90-ih u jeku Domovinskog rata otišao u Švicarsku, u kojoj se Ivan i rodio. - Ma naš je Raketa Bog, vidite li vi kako on i njegovi ‘vatreni’ igraju. To je divota za oči, srce i dušu - ushićeno na dan utakmice s Francuzima govori Josip Živić. Zastave, dresovi, trube i svi drugi kockasti rekviziti na svakom su koraku u sveopćoj atmosferi golemog uspjeha “vatrenih”. Na livadi usred sela makete igrača, imena sela i Ivana Rakitića posebno.
- Pokazali su ‘vatreni’ kako se igra nogomet. Ni produžeci ni penali ništa im nisu mogli. Ma mi smo na vrhu svijeta, drugi neka pate - dodaje navijač Ivica Nikolić. U obiteljskoj kući Rakitićevih u Jarić sokaku nije bilo nikoga. Ivanov otac Luka je u Rusiji na finalu, stric Mato koji živi u Australiji poželio je gledati finale u rodnom selu i također nije bio kod kuće. Selo Sikirevci svih ovih dana i noći ushićeno živi uz “vatrene”.
Ivan nerijetko navrati u svoje Sikirevce. Mjesnom nogometnom klubu darovao je dresove, lopte... U Sikirevcima ga svi obožavaju zbog igračke kvalitete i jer je skroman čovjek.
- Jedva čekamo da ga ponovno ugostimo. Bit će to fešta za povijest Sikirevaca - kaže Ivanov prezimenjak Marko.
Ivan nije rođen u Sikirevcima, ali je uvijek bio i ostat će naš. Ivanov otac Luka i stričevi su također igrali kod nas u mjesnom klubu. Preponosan sam što su mi Rakitići susjedi, hvala dragom Bogu na tome, kaže Jakob Jarić.
U Sikirevcima fešta je na svakom koraku, slavi se golem uspjeh naše nogometne reprezentacije.
- Svaki dan smo ovdje. Ima nas iz deset kuća. Slavimo, a tko ne bi. Kulen, šunka, roštilj, kotlovina, kuhani kukuruz, domaća rakija, kolači i torte te sve što treba u slavu Rakitića. Slave se i vesele i mladi i stari.
Ovo je sad i tko zna kad. To treba proslaviti onako kako mi Slavonci znamo. Ivan je naš ponos. Jedva čekamo da nam opet dođe u Sikirevce - kaže Ivan Jarić.
Zanimljivo je da su svojedobno u lokalnom niželigašu igrala čak trojica Ivana Rakitića te je među njima najbolji bio - golman Ivan Rakitić (31), daljnji rođak našeg reprezentativca. I njih dvojica imala su svoj “okršaj”.
- Ivanu sam obranio penal kad je bio u Sikirevcima kao gost. Bio je to naš okršaj, duel dva Ivana Rakitića. Kad sam mu obranio penal, nasmijao se i zagrlio me - prisjetio se Ivan Rakitić. No kvaliteta našeg “vatrenog” osjetila se od malih nogu.
- Kao djeca smo imali organizirane turnire po ulicama u Sikirevcima. Ivanova ulica uvijek je bila najlošija, ali kad bi brat Dejan i on došli iz Švicarske, onda bi nas ta ulica sve razmontirala! Ma bili su klasa za sebe od malih nogu - govori Ivan.
- Njegova obitelj je jako dobra, jednom su nas 50-ak iz Sikirevaca pozvali u mjesto iz kojeg je Ivanova mama (Ponjevo, BiH). Tamo su nas ugostili, bila je to baš prava fešta. Oni su sve financirali, nezaboravno je bilo - dodaje.