Ovo me sve podsjeća na situaciju pred Ukrajinu 2017. Nakon loše igre protiv Finske, za prolaz u dodatne kvalifikacije smo trebali pobijediti Ukrajinu koja je pak također trebala pobjedu protiv Hrvatske pred svojih 70 000 navijača u Kijevu. Pobijedili smo 2:0, ostalo je povijest. Osjećaj je isti kao i pred tu utakmicu, otpisali smo naše, štoviše, bilo nam je žao da Ukrajinci ne prođu dalje kad su igrali kvalifikacije puno bolje od naših. Osjećalo se kao da je jednostavno pogrešno da mi prođemo a ne Ukrajinci, jer su lijepo igrali. I bum, mi prođemo. Imam osjećaj da ako ovo prođemo, da će se sve preokrenuti u našem mindsetu, da će pasti kamen s leđa, još u kombinaciji s mogućnošću igranja u Budimpešti gdje bi vjerojatno bilo 50 000 naših navijača, mogli bi i do četvrtfinala. Samo je potrebno proći sutra pa makar dali najruzniji gol ikada. Neka bude 1:0 i u Budimpešti će goriti. Ipak, bez navijača je sve drugačije