Ja sam još uvijek emotivan. Vjerovao sam uvijek u ovaj narod, u ove ljude, pa tako i u naše sportaše. Toliko imamo talenta i potencijala, nismo svjesni. Svijet nam zavidi. Posebno mi je drago za ove Zadarske momke. A ponajviše, za Luku. Nekidan, kad sam vidio onaj video gdje goni blago, koze čini mi se, u onom kaputiću koji mu spada, a on onako krhak, sa štapom, a vukovi okolo. I onda ga vidim kako diže trofej najboljeg igrača SP, i kako ga cijela Hrvatska i svijet slave i dive mu se. Prešao je i planine i doline, i Bosnu i Hrvatsku, prošao kroz jednu od najtežih liga svijeta Premiership, i ostvario sve u najvećem klubu ikada Realu. Evo meni i sada suze naviru. Što si sve učinio i opet si ostao tako skroman, jednostavan, pristupačan, domaći dečko, koji nikad nije zaboravio tko je i što je. Dok svijetom "vladaju i harače" polu igrači/polu modeli, koji se prave nedodirljivi, dotle ovaj mirni Hrvat, prolazi i sa smješkom poručuje da je i dalje jedan od nas, i da živi za ovu zemlju. I bit ću malo subjektivan ali nije me briga, jer cjenim i obožavao sam gledati i Pirla i Zizoua i Xavija i Iniestu, redom legende, ali kad me moja djeca budu pitali tko je najveći veznjak kojeg sam ikada gledao, reći ću im LUKA MODRIĆ. Hvala, kapetane !