Varteksove tragedije: Sabolčki poginuo uoči svadbe, Herjavec u Posedarju, sad je otišao i Sudec

Toga jutra padala je kiša i ceste su bile skliske. Bilo je rano, tek oko 6.45 sati kišnog 20. srpnja 2001. Anđelko Herjavec vraćao se s odmora na Pagu u Zagreb gdje se tog dana održavala sjednica Izvršnog odbora HNS-a.

Jureći je pretjecao gdje i nije smio. A u tom trenutku pojavio se kamion...

- Krenuo je pretjecati kad se na suprotnoj strani pojavio tegljač. Samo mi je stigao reći da ga nećemo uspjeti izbjeći - rekao je kasnije Stanko Stolnik, Anđelkov prijatelj koji je sjedio na suvozačkom mjestu.

Sudar je bio neizbježan i Herjavec je na mjestu poginuo. Tegljač je od siline udarca prošao kroz osobni automobil ostavivši iza sebe amorfni, neprepoznatljivi komad željeza.

Đelac, kako su ga prijatelji zvali, imao je samo 42 godine i njegov prerani odlazak bio je prilično potresan, kako u poslovnom tako i nogometnom svijetu. Herjavec je bio u uzletu, vodio je tekstilni div Varteks koji je u to vrijeme zapošljavao oko 10 tisuća ljudi. Uz to je bio i strastveni nogometni zaljubljenik i predsjednik kluba.

Jednom prilikom obećao je da će NK Varteks odvesti do naslova prvaka i da nije bilo kobne tragedije... Tko zna što bi bilo. Njegova osebujna ličnost, otvorenog i pristupačnog karaktera, činila je velike stvari i da je poživio vjerojatno bi godinama gledali drugačiji hrvatski nogomet.

Otišao je u trenutku kada je krenuo u posljednju ofenzivu, odrekavši se funkcija u Varteksu jurišajući na čelno mjesto Hrvatskog nogometnog saveza.

Otišao prije vjenčanja

Silvestar Sabolčki imao je svijet pred sobom, s 23 godine vrsni desni bek napustio je redove matičnog Varteksa te potpisao za Dinamo za koji nikada nije dobio priliku zaigrati.

Rano ujutro 30. svibnja 2003., na raskrižju Koprivničke i Ulice Pavleka Miškine u Varaždinu, vozio se Audijem A3 prevelikom brzinom.

Zahvatio je rubni kamen koji dijeli dva prometna traka, prešao na zelenu površinu te pogodio rasvjetni stup koji se raspao od siline udarca. Nažalost, Sabolčki je poginuo.

S njim u autu bili su i Krunoslav Sabolić iz Slavena te Kristijan Kitner koji su od udarca izletjeli iz vozila i također poginuli.

- Bili su predodređeni za uspjeh, a tako su naglo otišli. Strašno - govorio je Ćiro Blažević.

Skupio je tih dana Sabolčki i dva nastupa za reprezentaciju Hrvatske. Debitirao je protiv Grčke u svojem Varaždinu ušavši umjesto Roberta Jarnija. Planirao je vjenčanje.

- U automobilu su našli pozivnice za svadbu. Silvester se za mjesec dana trebao ženiti i sigurno su išli pozivati goste na svadbu pa su se zadržali - govorila je Barbara Sabolić, majka preminulog Krune.

Betonski stup uzeo život

Gotovo identična prometna nesreća bila je kobna i za Slobodana Sudeca (49). Nekadašnji igrač Varteksa i Slaven Belupa poginuo je u subotu 19. lipnja oko 16.35 sati u Varaždinskoj ulici u Poljancu.

Suki, kako su ga prijatelji od milja zvali, bio je duša od čovjeka.

- Bio je prava ljudina. Znao je "zaploviti", pa smo morali paziti na njega. No, bio je dobar i pošten, a na terenu je išao uvijek maksimalno koliko je znao i mogao - rekao nam je golman Ivica Solomun.

Automobilom je prešao na lijevu stranu kolnika pa na travnatu površinu s lijeve strane, gdje je prednjim djelom vozila udario u betonski stup.

Hitna pomoć je stigla brzo, ali nije mogla učiniti baš ništa. Sudec je preminuo na mjestu, a vatrogasci iz DVD-a Ludbreg morali su rezati lim da ga izvuku.

Napustio nogomet zbog vjere pa se vratio

Bio je jedan od najtalentiranijih igrača svoje generacije. A tog 21. kolovoza 2005. hrvatski nogomet zavio je u crno.

Miljenko Kovačić imao je tek 32 godine kada je kraj Svete Helene izgubio kontrolu nad svojim Kawasakijem pa zbog neprilagođene brzine pao s motocikla i zabio se u ogradu. Kao i Sudec, bio je legenda Slaven Belupa.

Kovačićev sportski i životni put bio je poseban. "Sin vjetra" sjajnim igrama zainteresirao je inozemne skaute i potpisao ugovor za talijansku Bresciju. A onda jedno vrijeme napustio nogometa iz vjerskih razloga.

- Nogomet nije sve na svijetu zbog čega vrijedi živjeti - govorio je tada.

Ipak, nakon nekoliko godina izbivanja, vratio se 2001. godine u dresu Slavena, za kojeg je odigrao odlične dvije sezone i postigao 14 prvenstvenih pogodaka.

Na koncu se u ranim tridesetima ostavio profesionalnog nogometa, iako je sigurno još puno mogao dati.