Užas zbog nestanka struje: 'Bilo je to groznih par sati, ugasili su se aparati naše bolesne djece'

Užasno smo se uplašili za našega Antu, njegovo je lice već bilo potpuno promijenilo boju, požutjelo je, i bojim se pomisliti što bi se dogodilo da u zadnji čas nisu stigli vatrogasci i donijeli nam agregat za struju. Hvala im do neba, naši su spasitelji!, zahvaljuje se Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Kaštel Gomilica Antina majka Dajana Pavlinović.

Pokretanje videa...

01:08

[TOP 3 VIJESTI DANA] Užas zbog nestanka struje: ‘Aparati naše djece su se ugasili’ | Video: 24sata/Video

Ante je 18-godišnjak iz Kaštel Gomilice s jako teškim dijagnozama, nepokretan, neverbalan, i ovisan o mnogobrojnim aparatima na struju, kojima je okružen. Kad je u petak čitava Dalmacija ostala bez struje, prestao je raditi i Antin aparat za kisik, pumpa za hranjenje, klima-uređaj koji je ljeti upaljen čitav dan i čitavu noć, jer Ante vrućinu ne bi podnio.

- Bilo je to nekoliko sati užasa, ogromnog straha. Srećom nisam bila sama s njim u kući, igrom slučaja tu je bio i suprug Ivan, Antin očuh, kao i moja mama. Da sam bila sama, ne znam što bih, jer u trenutku kad je nestalo struje, nije više bilo ni signala za mobitel, interneta, ničeg, a fiksnu telefonsku liniju u kući, gdje smo podstanari, nemamo. Aparati su se ugasili, i ja i suprug nismo imali druge nego izletjeti na ulicu po pomoć. On je krenuo na jednu stranu, ja na drugu, i panično smo kucali susjedima od vrata do vrata pitati ima li tko agregat za struju, priča nam majka Dajana, i dalje potresena zbog krize u petak. Baka je ostala u kući s Antom. Da je bila sama kod kuće, kaže majka, Antu ona ne bi mogla ostaviti jer bi počupao cjevčice sa sebe, netko ga stalno mora imati na oku. Antina je njegovateljica 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, ne ispušta ga iz vida.

- Znali smo da vremena nema puno, susjedi su mi govorili da će i hitnoj pomoći trebati dugo da dođe do nas, jer je na cesti bio kolaps. Bez kisika bi Ante inače mogao izdržati sat, možda i dva, ali na ovim temperaturama ni toliko, temperatura se u kući brzo penjala, postajalo je nesnosno vruće. Antino je lice počelo žutjeti, a ja nisam mogla vidjeti njegove parametre - zasićenost kisikom, otkucaje srca, jer je i srčani bolesnik, i ostalo, jer sve to pokazuje aparat koji se ugasio. Mogla sam samo pretpostaviti da mu je jako loše. Razmišljali smo i da li ga staviti u auto i sami ga voziti u bolnicu, no taj put, po ovakvoj vrućini, ne bi preživio, priča nam majka. Kako je vrijeme odmicalo, postala je sve očajnija, u suzama je trčala od vrata do vrata susjeda u potrazi za agregatom.

Vatrogasci su bili brzi

Na kraju je suprug uspio nakratko dobiti vatrogasce, i objasniti im o čemu se radi i gdje žive, kad je pukla veza.

- Nismo ni znali jesu li nas čuli, i dobili sve potrebne informacije, i hoće li agregat doći. Nije prošlo ni pet minuta, vatrogasci su bili pred našom kućom, sa spasonosnim agregatom, hvala im!, puna je zahvalnosti majka Dajana. Vatrogasci koji su agregat odmah nakon poziva donijeli ne žele pred kamere, njihov zapovjednik poručuje kako su "samo radili svoj posao".

- Ono što su napravili oni u Kaštel Gomilici, jučer su radili i vatrogasci u Splitu, kao i drugdje. Zato smo tu, to je naša redovna djelatnost. Gasiti požar, priskočiti u prometnoj nesreći ili ovakvim situacijama, sve to odrađujemo, i zbog toga postojimo, skromno će vatrogasni zapovjednik Splitsko-dalmatinske županije Ivan Kovačević.

- Čim su vatrogasci došli, agregat su odmah napunili gorivom, nismo se ni za to morali brinuti. Na odlasku su nam rekli da zovemo kad god nam takvo nešto treba, dodaje majka Dajana. Hvali i KBC Split u kojem Ante, dodaje, nikad ne čeka da ga liječnici prime, i gdje su liječnici prema njemu divni. S druge strane, ne shvaća kako je moguće da državi mora nadoplaćivati morfij u ljekarni, Anti neophodan kako bi podnosio teške bolove.

- Njegova se kralježnica raspada i mora primati morfij te druge narkotike, inače trpi nesnosne bolove. Ali ja te lijekove moram nadoplaćivati jer Ante nema tumor. Samo bi mu s tom dijagnozom morfij bio potpuno besplatan, ogorčena je Antina majka. Gotovo svakoga tjedna u ljekarni, kaže, ostavi i 50 eura na lijekove.

- Kažem to ne samo radi Ante nego i zbog sve druge djece u sličnoj situaciji. Bol je bol, zar je bitno od čega je?!, dodaje majka. Užasnuta je i činjenicom da nakon Antinog 18. rođendana više ne može ući u njegov e-građanin sustav pa nema uvid u njegove dokumente.

Drama obitelji Lisec u neboderu

- Po sve sad moram na šaltere, i to će potrajati dok mu ne oduzmu poslovnu sposobnost, što će potrajati i godinu, do dvije. Htjela sam to riješiti prije njegovog 18. rođendana, ali su mi rekli da je to nemoguće. I sad je ovako, kaže majka..

- Kad ga ne boli, Ante je predivan. Obožava klape, kad god može, sjedi i sluša ih. Klapa Cambi ga je dvaput razveselila svojim dolaskom, bio je presretan, prisjeća se tih lijepih trenutaka mama Dajana.

U petak je pravu dramu na osmom katu nebodera u Splitu proživljavala i obitelj Lisec. Njihova kći Pia (21) djevojka je također s brojnim dijagnozama, ovisna o tuđoj pomoći. Nepokretna je od rođenja, s teškim mentalnim i fizičkim oštećenjima, trajnim deformitetom kralježnice, hrani se na sondu.

- U petak sam bila kod kuće sama s njom i najmlađom kćeri, imamo četvero djece. I koliko god da smo kroz život postali spremni na razne nepredviđene situacije, ova nas je u petak jako iznenadila, i zabrinula. Pia, naime, treba aspirator, ponekad i pedesetak puta dnevno, kojim se iz njene kanile izvlače sekret i gnoj iz bronha i pluća. Ako se kanila začepi, onemogućeno joj je disanje. Aspirator ima bateriju no ni ona ne traje dovijeka, zato smo se jako zabrinuli kad je nestala struja, priča majka Josipa. Da je situacija ozbiljna, shvatila je onoga trena kad joj je po nestanku struje sin javio da je jednako i na Hvaru, gdje se nalazio.

- Mislila sam prvo da struje nema samo kod nas u kvartu, ali kad mi je on rekao da je problem širi, shvatila sam da je jako ozbiljno. Nismo imali ni interneta pa nisam znala što se događa. Pia je ovisna o kanili otkad je preživjela koronu, otad se sve promijenilo, kaže majka Josipa. Djevojka je, naime, u splitskom KBC-u zbog teške obostrane upale pluća na respiratoru bila punih 45 dana, u nekoliko su je navrata skoro izgubili no zahvaljujući predanoj pomoći liječnika, pobijedila je teški COVID. Pia je doista bila - čudo.

U petak - nova drama.

Nužan joj je aspirator na struju

- U koroni je Pia bila na rubu života i smrti više puta, i otad su se stvari jako promijenile. Uz nju je uvijek inhalator i aspirator te još jedan uređaj za drenažu. Kako je nestalo struje, i kad sam shvatila da je problem ozbiljniji, jako sam se zabrinula - nitko nije znao koliko će nestanak struje potrajati, pitala sam se što ako baterija aspiratora ne izdrži večer, a kamoli noć, zabrinuto će majka Josipa.

Bolnica jest bila opcija, kaže, ali se bojala kako će, bez lifta, Piju spustiti s osmoga kata, još po takvoj vrućini.

- Sve bi to, bojim se, bilo previše za nju, i predugo. Srećom, baterija je izdržala do dolaska struje no nije nam svejedno, ovakva se situacija može ponoviti tko zna koliko još puta, i na dulje vrijeme, kaže majka Josipa. I ona i Antina mama Dajana, kao i brojne druge obitelji koje su u petak prolazile kroz agoniju, odsad strepe. Voljeli bi imati neko alternativno rješenje.

U petak u rano poslijepodne gotovo je cijela Dalmacija ostala bez struje, od Zadra do Dubrovnika. Isto se dogodilo i u BiH, Crnoj Gori te dijelovima Albanije. Neki su bez struje bili i preko tri sata, a najveći je kaos nastao u prometu. Vatrogasci su u Splitu imali 25 intervencija, uglavnom zbog gašenja zapaljenih agregata i ljudi zaglavljenih u liftovima. Ministar zdravstva Vili Beroš poručio je kako su sve zdravstvene ustanove u trenutku nestanka struje nastavile raditi na agregatima.

- U kontaktu smo sa svim bolnicama od Gospića, Zadra, Šibenika, Knina, Splita, Dubrovnika, Rijeke, do bolnica u Slavoniji koje su potvrdile da je situacija stabilna odnosno da se nesmetano pruža adekvatna skrb svim pacijentima i u novonastalim okolnostima, priopćilo je Beroševo ministarstvo tijekom nestanka struje.

Kako zaključuje Antina majka Dajana, petak su preživjeli, nitko nije stradao, no takvo se nešto ne smije ponoviti.

- Mi smo se nekako snašli, vatrogasci su bili blizu, srećom, no pokušavam zamisliti kako je bilo ljudima na selima, u zabačenim mjestima, koji su se našli u krizi. Kako je bilo, primjerice, majci staroj i 70 godina, koja njeguje svog odraslog, nepokretnog sina, a žive jako udaljeni od grada, od bolnica..., pita se zabrinuta majka.