Hrvatska je prepuna beskorisnih likova. Na žalost, i tako beskorisni mnogima su dobro došli. Taj povijesni auzmeš sastavljen od velikog drugog svjetskog rata i ovog našeg iz 91 postao je pogonsko gorivo za održavanje beznađa. Ako želiš uhvatiti vlak koji je krenuo moraš dobro potrčati pa se možda zakvačiš za neki vagon, dok ova niškoristi gomila povijesnih strašila, umjesto da usmjeri snagu pa proba dosegnuti zadnju stepenicu zadnjeg vagona, urla za tim istim vagonom nadajući se da će se cijela kompozicija zaustaviti pa strojovođa ubaciti u rikverc i vratiti se po njih. Pogledajte kartu svijeta i Hrvatsku na njoj. Samo mala točkica sa prekrasnim krajobrazom i sa manje od 4 miliona posvađenih (čak je i Hitler, idol mnogih danas za Hrvatsku rekao - ta mala usrana državica). Koliko je još potrebno čekati da netko pomete te nejestive ostatke kako bi gomila onih koji žele raditi i pristojno živjeti od svog rada prestala, kao zadnju postaju svog životnog puta, pamtiti još jedino autobusne i željezničke kolodvore sa kojih su otišli u svijet bez imalo želje da se ikada vrate.