Uslijed korone, oceani se opet pune plastikom, rukavicama i maskama, a stav ljudi mijenja
Dok svijet proizvodi više zaštitne opreme kako bi se spriječilo širenje zaraze koronavirusom, nažalost time se još više uništava ocean. Na obalama diljem svijeta pronalaze sve više maski, rukavica...
Rijeka Temza u Engleskoj oduvijek je bila odraz vremena. Gospođa Maiklem koja provodi dane na obali rijeke tražeći po blatu vrijedne povijesne stvari kaže kako je ova godina ostavila trag. Otkako je korona virus stigao do Britanije, na obali pronalazi samo rukavice od lateksa, piše Economist.
POGLEDAJTE VIDEO: Alarm na Jadranu? Znanstvenici u probavi srdela pronašli čestice mikroplastike
Pokretanje videa...
01:23
Isto tako, u Hong Kongu na plaži Soko se bilježi povećanje razine plastičnog zagađenja. Gary Stokes iz organizacije za čišćenje oceana OceansAsia kaže kako sve više pronalazi smeće poput plastičnih boca za piće i plastičnih vrećica. No ono što ga je najviše iznenadilo je da je na 100-metarskoj plaži pronašao 70 kirurških maski za lice. Kad je očistio plažu, vratio se četiri dana kasnije, a nove maske su se opet pojavile.
Bilo u Temzi ili na zapuštenim plažama Soko, planet je zagađen pandemijskom plastikom.
Do podataka je teško doći, ali potrošnja plastike za jednokratnu upotrebu u Americi je možda porasla za 250-300% otkako se pojavio koronavirus, kaže Antonis Mavropoulos iz Međunarodne udruge čvrstog otpada (ISWA), koja predstavlja tijela za recikliranje u 102 zemlje.
Veliki dio tog povećanja svodi se na potražnju proizvoda dizajniranih za sprječavanje koronavirusa, uključujući maske, vizire i rukavice. Prema prognozi Grand View Research-a, globalno tržište jednokratnih maski porast će s procijenjenih 800 milijuna dolara u 2019. na 166 milijardi dolara u 2020. godini.
Iako su takve brojke nevjerojatne, osobna zaštita samo je dio priče. Zastoj je također doveo do porasta e-trgovine. U ožujku, kako su dijelovi Amerike i Europe zatvorili mnoge trgovine, oko 2,5 milijarde kupaca posjetilo je Amazonovu web stranicu, što je 65% više u odnosu na prošlu godinu. U Kini više od 25% fizičke robe kupljeno je putem interneta tijekom prvog tromjesečja godine, prema istraživačkom centru Peterson Institute of International Economics u Washingtonu.
Mnogo toga što se kupuje putem interneta dolazi zamotano u plastiku što je loše. Roba je često upakirana u plastiku koja sadrži nekoliko slojeva. Na primjer, prodaja u Uber Eatsu, jednoj od najvećih američkih aplikacija za dostavu iz restorana, na primjer, porasla je za 54% u godini. Svaka dodatna porcija začina ili umaka, znači više plastičnog otpada.
U Ateni je došlo do povećanja količine plastike za 150%. Nespremnost za recikliranje može se objasniti nervozom ljudi jer moraju izaći vani baciti otpad u kante za recikliranje.
Covid-19 doveo je do povećanja u plastičnom otpadu i na druge načine. Prvo, pandemija je uzrokovala pad cijena nafte. Budući da je nafta glavni sastojak većine plastike, postala je jeftinija za proizvodnju, kaže David Xi sa Sveučilišta u Warwicku. To je zauzvrat tvrtkama davalo manje poticaja za upotrebu recikliranih stvari. No rast plastičnog smeća uglavnom uzrokuje činjenica da su općine širom svijeta smanjile svoje programe recikliranja.
Zabrinutost zbog kontaminiranog smeća također je otežala posao sakupljačima otpada jer virus može preživjeti oko 72 sata na plastici.
Većina proizvedene plastike ove godine završi ili na odlagalištima ili se spaljuje. Odlagališta otpada, posebno u siromašnim zemljama, često su tek nešto više od otvorenih deponija. Oni su odgovorni za neka od najvećih istjecanja plastike u oceane. Budući da je materijal lagan, lako ga kiša ili vjetar prenose.
Spaljivanje nije puno bolja opcija. Posebno u zemljama u razvoju u kojima pogoni mogu biti nepotpuni, sagorijevanje plastike ne samo da može stvoriti toksine, već i često ne uspije uništiti plastiku, ostavljajući znatne razine nano i mikro čestice. Oboje se mogu emitirati u atmosferu, gdje mogu uzrokovati karcinom, ili iscuriti u podzemne vode i na kraju u oceane.
Ne postoji akademski konsenzus o tome je li plastika u oceanima, nakon što ih sol i sunce razgrade na mikročestice, posebno opasna za životinje. Polimeri, na kojima se temelji plastika, kemijski su inertni, iako neki aditivi mogu biti toksični. Ali s obzirom na ogromni prirodni eksperiment koji je u tijeku, istraživači će uskoro možda imati jasniju sliku.
Zapravo, poput samog virusa, plastično zagađenje u pandemijskoj dobi najteže pogađa okoliš. U zemljama s niskim prihodima, 93% otpada odlazi na otvorene deponije. A tamo gdje postoje spalionice, obično su nekvalitetne. Čak i u bogatim zemljama, vjerojatno je da će siromašni živjeti bliže objektima koji se bave smećem.
Postoje dobri razlozi zašto se javnost okrenula plastici. Ljudi znaju da ih to štiti od koronavirusa, primjerice zaštitne maske, viziri i slično.
Ali ono što mnoge brine su godine koje su provedene pokušavajući promijeniti stav javnosti prema plastici za jednokratnu upotrebu. Sve to moglo bi sada doslovno 'pasti u vodu'.
Pandemija je već potaknula ukidanje anti-plastičnog zakonodavstva, poput poreza na vrećice za jednokratnu upotrebu u nekim američkim državama ili zabrane plastičnih slamki u Britaniji.
Osim što koronavirus nanosi štetu ljudima i obiteljima diljem svijeta, nanosi i planeti.
